Proverbiorum 11
1 Statera dolosa abominatio est apud Dominum, et pondus æquum voluntas ejus.
Lažna su mjerila mrska Gospodu, a prava mjera ugodna mu je.
2 Ubi fuerit superbia, ibi erit et contumelia; ubi autem est humilitas, ibi et sapientia.
Kad doðe oholost, doðe i sramota; a u smjernijeh je mudrost.
3 Simplicitas justorum diriget eos, et supplantatio perversorum vastabit illos.
Pravedne vodi bezazlenost njihova, a bezakonike satire zloæa njihova.
4 Non proderunt divitiæ in die ultionis; justitia autem liberabit a morte.
Neæe pomoæi bogatstvo u dan gnjeva, a pravda izbavlja od smrti.
5 Justitia simplicis diriget viam ejus, et in impietate sua corruet impius.
Pravda bezazlenoga upravlja put njegov, a bezbožnik pada od svoje bezbožnosti.
6 Justitia rectorum liberabit eos, et in insidiis suis capientur iniqui.
Pravedne izbavlja pravda njihova, a bezakonici hvataju se u svojoj zloæi.
7 Mortuo homine impio, nulla erit ultra spes, et exspectatio sollicitorum peribit.
Kad umire bezbožnik, propada nadanje, i najjaèe uzdanje propada.
8 Justus de angustia liberatus est, et tradetur impius pro eo.
Pravednik se izbavlja iz nevolje, a bezbožnik dolazi na njegovo mjesto.
9 Simulator ore decipit amicum suum; justi autem liberabuntur scientia.
Licemjer kvari ustima bližnjega svojega; ali se pravednici izbavljaju znanjem.
10 In bonis justorum exsultabit civitas, et in perditione impiorum erit laudatio.
Dobru pravednijeh raduje se grad; a kad propadaju bezbožnici, biva pjevanje.
11 Benedictione justorum exaltabitur civitas, et ore impiorum subvertetur.
Blagoslovima pravednijeh ljudi podiže se grad, a s usta bezbožnièkih raskopava se.
12 Qui despicit amicum suum indigens corde est; vir autem prudens tacebit.
Bezumnik se ruga bližnjemu svojemu, a razuman èovjek muèi.
13 Qui ambulat fraudulenter, revelat arcana; qui autem fidelis est animi, celat amici commissum.
Opadaè tumarajuæi izdaje tajnu; a ko je vjerna srca, taji stvar.
14 Ubi non est gubernator, populus corruet; salus autem, ubi multa consilia.
Gdje nema savjeta, propada narod, a pomoæ je u mnoštvu savjetnika.
15 Affligetur malo qui fidem facit pro extraneo; qui autem cavet laqueos securus erit.
Zlo prolazi ko se jamèi za tuðina; a ko mrzi na jamstvo, bez brige je.
16 Mulier gratiosa inveniet gloriam, et robusti habebunt divitias.
Žena mila dobija èast, a silni dobijaju bogatstvo.
17 Benefacit animæ suæ vir misericors; qui autem crudelis est, etiam propinquos abjicit.
Milostiv èovjek èini dobro duši svojoj, a nemilostiv udi svojemu tijelu.
18 Impius facit opus instabile, seminanti autem justitiam merces fidelis.
Bezbožni radi posao prijevaran; a ko sije pravdu, pouzdana mu je plata.
19 Clementia præparat vitam, et sectatio malorum mortem.
Ko se drži pravde, na život mu je; a ko ide za zlom, na smrt mu je.
20 Abominabile Domino cor pravum, et voluntas ejus in iis qui simpliciter ambulant.
Mrski su Gospodu koji su opaka srca; a mili su mu koji su bezazleni na svom putu.
21 Manus in manu non erit innocens malus; semen autem justorum salvabitur.
Zao èovjek neæe ostati bez kara ako i druge uzme u pomoæ; a sjeme pravednijeh izbaviæe se.
22 Circulus aureus in naribus suis, mulier pulchra et fatua.
Žena lijepa a bez razuma zlatna je brnjica u gubici svinji.
23 Desiderium justorum omne bonum est; præstolatio impiorum furor.
Želja je pravednijeh samo dobro, a oèekivanje bezbožnijeh gnjev.
24 Alii dividunt propria, et ditiores fiunt; alii rapiunt non sua, et semper in egestate sunt.
Jedan prosipa, i sve više ima; a drugi tvrduje suviše, i sve je siromašniji.
25 Anima quæ benedicit impinguabitur, et qui inebriat, ipse quoque inebriabitur.
Podašna ruka biva bogatija, i ko napaja, sam æe biti napojen.
26 Qui abscondit frumenta maledicetur in populis; benedictio autem super caput vendentium.
Ko ne da žita, proklinje ga narod, a ko prodaje, blagoslov mu je nad glavom.
27 Bene consurgit diluculo qui quærit bona; qui autem investigator malorum est, opprimetur ab eis.
Ko traži dobro, dobija ljubav; a ko traži zlo, zadesiæe ga.
28 Qui confidit in divitiis suis corruet: justi autem quasi virens folium germinabunt.
Ko se uzda u bogatstvo svoje, propašæe; a pravednici æe se kao grana zelenjeti.
29 Qui conturbat domum suam possidebit ventos, et qui stultus est serviet sapienti.
Ko zatire kuæu svoju, naslijediæe vjetar; i bezumnik æe služiti mudromu.
30 Fructus justi lignum vitæ, et qui suscipit animas sapiens est.
Plod je pravednikov drvo životno, i mudri obuèava duše.
31 Si justus in terra recipit, quanto magis impius et peccator!
Gle, pravedniku se na zemlji plaæa, akamoli bezbožniku i grješniku?
