Philippenses 2
1 Si qua ergo consolatio in Christo, si quod solatium caritatis, si qua societas spiritus, si qua viscera miserationis:
Ima li dakle u Kristu kakve utjehe, ima li kakva ljubazna bodrenja, ima li kakva zajedništva Duha, ima li kakva srca i samilosti,
2 implete gaudium meum ut idem sapiatis, eamdem caritatem habentes, unanimes, idipsum sentientes,
ispunite me radošću: složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite;
3 nihil per contentionem, neque per inanem gloriam: sed in humilitate superiores sibi invicem arbitrantes,
nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego - u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe;
4 non quæ sua sunt singuli considerantes, sed ea quæ aliorum.
ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih!
5 Hoc enim sentite in vobis, quod et in Christo Jesu:
Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu:
6 qui cum in forma Dei esset, non rapinam arbitratus est esse se æqualem Deo:
On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom,
7 sed semetipsum exinanivit, formam servi accipiens, in similitudinem hominum factus, et habitu inventus ut homo.
nego sam sebe “oplijeni” uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik,
8 Humiliavit semetipsum factus obediens usque ad mortem, mortem autem crucis.
ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.
9 Propter quod et Deus exaltavit illum, et donavit illi nomen, quod est super omne nomen:
Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom,
10 ut in nomine Jesu omne genu flectatur cælestium, terrestrium et infernorum,
da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika.
11 et omnis lingua confiteatur, quia Dominus Jesus Christus in gloria est Dei Patris.
I svaki će jezik priznati: “Isus Krist jest Gospodin!” - na slavu Boga Oca.
12 Itaque carissimi mei (sicut semper obedistis), non ut in præsentia mei tantum, sed multo magis nunc in absentia mea, cum metu et tremore vestram salutem operamini.
Tako, ljubljeni moji, poslušni kako uvijek bijaste, ne samo kao ono za moje nazočnosti nego mnogo više sada, za moje nenazočnosti, sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja!
13 Deus est enim, qui operatur in vobis et velle, et perficere pro bona voluntate.
Da, Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati.
14 Omnia autem facite sine murmurationibus et hæsitationibus:
Sve činite bez mrmljanja i oklijevanja
15 ut sitis sine querela, et simplices filii Dei, sine reprehensione in medio nationis pravæ et perversæ: inter quos lucetis sicut luminaria in mundo,
da budete besprijekorni i čisti, djeca Božja neporočna posred poroda izopačena i lukava u kojem svijetlite kao svjetlila u svijetu
16 verbum vitæ continentes ad gloriam meam in die Christi, quia non in vacuum cucurri, neque in vacuum laboravi.
držeći riječ Života meni na ponos za Dan Kristov, što nisam zaludu trčao niti se zaludu trudio.
17 Sed et si immolor supra sacrificium, et obsequium fidei vestræ, gaudeo, et congratulor omnibus vobis.
Naprotiv, ako se ja i izlijevam za žrtvu i bogoslužje, za vjeru vašu, radostan sam i radujem se sa svima vama.
18 Idipsum autem et vos gaudete, et congratulamini mihi.
A tako i vi budite radosni i radujte se sa mnom.
19 Spero autem in Domino Jesu, Timotheum me cito mittere ad vos: ut et ego bono animo sim, cognitis quæ circa vos sunt.
Nadam se u Gospodinu Isusu da ću vam uskoro poslati Timoteja da mi odlane kad saznam što je s vama.
20 Neminem enim habeo tam unanimem, qui sincera affectione pro vobis sollicitus sit.
Nikoga doista nemam tako srodne duše tko bi se kao on svojski za vas pobrinuo
21 Omnes enim quæ sua sunt quærunt, non quæ sunt Jesu Christi.
jer svi traže svoje, a ne ono što je Isusa Krista.
22 Experimentum autem ejus cognoscite, quia sicut patri filius, mecum servivit in Evangelio.
A prokušanost vam je njegova poznata: kao dijete s ocem služio je sa mnom evanđelju.
23 Hunc igitur spero me mittere ad vos, mox ut videro quæ circa me sunt.
Njega se dakle nadam poslati tek što razvidim što je sa mnom.
24 Confido autem in Domino quoniam et ipse veniam ad vos cito.
A uvjeren sam u Gospodinu da ću i sam uskoro doći.
25 Necessarium autem existimavi Epaphroditum fratrem, et cooperatorem, et commilitonem meum, vestrum autem apostolum, et ministrum necessitatis meæ, mittere ad vos:
Smatrao sam potrebnim poslati k vama Epafrodita, brata, suradnika i suborca moga kojega ste poslali da mi poslužuje u potrebi.
26 quoniam quidem omnes vos desiderabat: et mœstus erat, propterea quod audieratis illum infirmatum.
Jer je čeznuo za svima vama i bio zabrinut što ste saznali da je obolio.
27 Nam et infirmatus est usque ad mortem: sed Deus misertus est ejus: non solum autem ejus, verum etiam et mei, ne tristitiam super tristitiam haberem.
I doista je gotovo na smrt bio obolio, ali Bog mu se smilovao, ne samo njemu nego i meni, da me ne zadesi žalost na žalost.
28 Festinantius ergo misi illum, ut viso eo iterum gaudeatis, et ego sine tristitia sim.
Brže ga dakle poslah da se, pošto ga vidite, opet obradujete, i ja da budem manje žalostan.
29 Excipite itaque illum cum omni gaudio in Domino, et ejusmodi cum honore habetote;
Primite ga dakle u Gospodinu sa svom radosti i poštujte takve
30 quoniam propter opus Christi usque ad mortem accessit, tradens animam suam ut impleret id quod ex vobis deerat erga meum obsequium.
jer se za djelo Kristovo smrti sasvim približio, životnoj se pogibli izložio da nadopuni ono u čemu me vi ne mogoste poslužiti.
