Lucam 7
1 Cum autem implesset omnia verba sua in aures plebis, intravit Capharnaum.
Kana o Isus dija gata sa godola alava anglo them, dija ando gav Kafarnaum.
2 Centurionis autem cujusdam servus male habens, erat moriturus: qui illi erat pretiosus.
Varesave rimske kapetano sas robo savo sas nasvalo po smrto, a vo sas lešće but drago.
3 Et cum audisset de Jesu, misit ad eum seniores Judæorum, rogans eum ut veniret et salvaret servum ejus.
A kana o kapetano ašundas palo Isus, bičhaldas lešće e židovske starešinen thaj molisarda les te avel te sastarel lešće slugo.
4 At illi cum venissent ad Jesum, rogabant eum sollicite, dicentes ei: Quia dignus est ut hoc illi præstes:
A von aviline ko Isus thaj počnisardine ilestar te molin les alavenca: “Zaslužisarda te ćeres lešće godova,
5 diligit enim gentem nostram, et synagogam ipse ædificavit nobis.
kaj volil amare theme thaj vo vazdas amenđe e sinagoga.”
6 Jesus autem ibat cum illis. Et cum jam non longe esset a domo, misit ad eum centurio amicos, dicens: Domine, noli vexari: non enim sum dignus ut sub tectum meum intres:
A o Isus teljarda lenca. Thaj kana sas već paše ko ćher, bičhalda o kapetano pire drugaren leste te phenen lešće: “Gospode! Na trudi tu, kaj Naj sem dostojno te des ande mungro ćher.
7 propter quod et meipsum non sum dignum arbitratus ut venirem ad te: sed dic verbo, et sanabitur puer meus.
Zato vi či inćara man dostojno te avav angle tute, nego samo phen alav thaj o sluga mungro sastola.
8 Nam et ego homo sum sub potestate constitutus, habens sub me milites: et dico huic, Vade, et vadit: et alii, Veni, et venit: et servo meo, Fac hoc, et facit.
Kaj vi me sem manuš tale vlast thaj si man tale mande vojnikurja. Thaj kana phenav jećhešće: ‘Dža!’, vo džaltar. Thaj kana phenav averešće: ‘Av!’, vo avel. Thaj kana phenav mungre robošće: ‘Ćer godova!’ vo ćerel.”
9 Quo audito Jesus miratus est: et conversus sequentibus se turbis, dixit: Amen dico vobis, nec in Israël tantam fidem inveni.
A kana godova ašundas o Isus, zadivisajlo e kapetanošće thaj bolda pe ko them savo džalas pale leste thaj phendas: “Phenav tumenđe: kasavo paćipe či arakhlem ke nijek manuš ando Izrael!”
10 Et reversi, qui missi fuerant, domum, invenerunt servum, qui languerat, sanum.
A kana okola kaj sas bičhalde katar o kapetano boldine pe ćhere, arakhline e robo kaj si sasto.
11 Et factum est: deinceps ibat in civitatem quæ vocatur Naim: et ibant cum eo discipuli ejus et turba copiosa.
Pale godova o Isus teljarda ando gav savo akhardolas Nain. Pale leste džans e učenikurja thaj o but o them.
12 Cum autem appropinquaret portæ civitatis, ecce defunctus efferebatur filius unicus matris suæ: et hæc vidua erat: et turba civitatis multa cum illa.
Kana avilo paše ke gavesko vudar, baš askal inkalenas e mule, čhave savo sas jedinco pire dejako savi sas udovica. Lava sas o but o them andar o gav.
13 Quam cum vidisset Dominus, misericordia motus super eam, dixit illi: Noli flere.
Kana dikhla lat o Gospod, sažalisajlo pe late thaj phendas laće: “Na rov!”
14 Et accessit, et tetigit loculum. (Hi autem qui portabant, steterunt.) Et ait: Adolescens, tibi dico, surge.
Pale godova avilo ko mohto, čhuta pire vas pe leste thaj o okola kaj inđarenas o mohto ačhiline. A vo phendas: “Čhaveja, tuće phenav: Ušti!”
15 Et resedit qui erat mortuus, et cœpit loqui. Et dedit illum matri suæ.
O mulo vazda pe, bešlo thaj počnisarda te ćerel svato. A o Isus dija les lešće dejaće.
16 Accepit autem omnes timor: et magnificabant Deum, dicentes: Quia propheta magnus surrexit in nobis: et quia Deus visitavit plebem suam.
A savora zadivisajle thaj počnisardine te hvalin e Devle alavenca: “Baro proroko avilo maškar amende!” thaj: “O Del avilo ando pomoć pire themešće!”
17 Et exiit hic sermo in universam Judæam de eo, et in omnem circa regionem.
Thaj godova glaso pale leste buljilo pe saste judejske krajurja thaj pe sasti okolina.
18 Et nuntiaverunt Joanni discipuli ejus de omnibus his.
E Jovanošće učenikurja javisardine e Jovanošće so o Isus ćerda. A vo akhardas pire dujen učenikonen
19 Et convocavit duos de discipulis suis Joannes, et misit ad Jesum, dicens: Tu es qui venturus es, an alium exspectamus?
thaj bičhalda len ko Gospod te phučen les: “Dali san tu okova saves o Del obećisarda kaj bičhalela les ili te ažućaras avres?”
20 Cum autem venissent ad eum viri, dixerunt: Joannes Baptista misit nos ad te dicens: Tu es qui venturus es, an alium exspectamus?
Kana akala duj manuša aresline leste, phendine: “O Jovano savo bolel bičhalda amen tute te phučas tut: ‘Da li san tu okova saves obećisarda o Del kaj trubul te avel, ili te ažućaras avres?’”
21 (In ipsa autem hora multos curavit a languoribus, et plagis, et spiritibus malis, et cæcis multis donavit visum.)
O Isus baš ande godova časo sastarelas e buten katar lenđe muke, razne nasvalimata thaj katar e bilačhe duhurja thaj e bute kore manušenđe boldas o vido.
22 Et respondens, dixit illis: Euntes renuntiate Joanni quæ audistis et vidistis: quia cæci vident, claudi ambulant, leprosi mundantur, surdi audiunt, mortui resurgunt, pauperes evangelizantur:
A o Isus phendas lenđe: “Džan thaj phenen e Jovanošće so upravo dikhline thaj so ašundine: e kore dićhen, e banđe phiren, e gubavcurja saston, e kašuće ašunen, e mule bolden pes ando trajo, a e čorenđe propovedil pe e Bahtali nevimata.
23 et beatus est quicumque non fuerit scandalizatus in me.
Blago okolešće savo či sablaznil pe zbog mande.”
24 Et cum discessissent nuntii Joannis, cœpit de Joanne dicere ad turbas: Quid existis in desertum videre? arundinem vento agitatam?
A Kana e Jovanošće učenikurja đeletar, o Isus počnisarda te mothol e themešće palo Jovano: “So đeline te dićhen ande pustinja? E trska, savja ljuljil e balval? Na!
25 Sed quid existis videre? hominem mollibus vestibus indutum? Ecce qui in veste pretiosa sunt et deliciis, in domibus regum sunt.
So đeline te dićhen? Manušes savo lija pe peste šukar drze? Na! E manuša save inđaren pe peste e šukar drze thaj trajin ando raskoš, von si ande carošće dvorurja.
26 Sed quid existis videre? prophetam? Utique dico vobis, et plus quam prophetam:
So dakle inkljistine te dićhen? E proroko? Ej, me phenav tumenđe, vo si majbut vi katar o proroko.
27 hic est, de quo scriptum est: Ecce mitto angelum meum ante faciem tuam, qui præparabit viam tuam ante te.
Kaj o Jovano si okova pale savo o Del phendas ando Sveto lil: ‘Ake, me bičhalav angle tute mungre glasnikones thaj vo lačharela o drom angle tute.’
28 Dico enim vobis: major inter natos mulierum propheta Joanne Baptista nemo est: qui autem minor est in regno Dei, major est illo.
Phenav tumenđe: katar sa e manuša save sas ikada bijande, khonikal naj majbaro katar o Jovano savo bolelas, a okova savo si majcikno ande Devlesko carstvo majbaro si lestar.”
29 Et omnis populus audiens et publicani, justificaverunt Deum, baptizati baptismo Joannis.
Kana sa o them thaj vi e carinikurja save sas bolde e Jovanošće boldimasa, ašundine e Isuse sar ćerel svato priznaisardine kaj si e Devlesko sikavipe ispravno.
30 Pharisæi autem et legisperiti consilium Dei spreverunt in semetipsos, non baptizati ab eo.
A e fariseja thaj e sikavne e Mojsiješće zakonestar, či kamenas te bolel len o Jovano. Von odbisardine so o Del planirisarda pale lende.
31 Ait autem Dominus: Cui ergo similes dicam homines generationis hujus? et cui similes sunt?
O Isus phendas: “Kasa te usporediv e manušen katar akaja generacija? Kašće si slične?
32 Similes sunt pueris sedentibus in foro, et loquentibus ad invicem, et dicentibus: Cantavimus vobis tibiis, et non saltastis: lamentavimus, et non plorastis.
Lenca si sago čhavrenca save bešen po sokako thaj jek avrešće čhon muj: ‘Svirosardam tumenđe veselo, a tumen či ćheldine, đilabadam tumenđe tužno, a tumen či rujine!’
33 Venit enim Joannes Baptista, neque manducans panem, neque bibens vinum, et dicitis: Dæmonium habet.
Gajda avilo o Jovano savo bolelas. Niti halas mangro niti pijelas mol, a tumen phenen: ‘O bilačho duho si ande leste!’
34 Venit Filius hominis manducans, et bibens, et dicitis: Ecce homo devorator, et bibens vinum, amicus publicanorum et peccatorum.
Avilem me, o Čhavo e Manušesko. Vi hav vi pijav, a tumen phenen: ‘Dik, o manuš halapljivo thaj matarno, drugari e carinikonengo thaj e bezehalengo.’
35 Et justificata est sapientia ab omnibus filiis suis.
Savora save prihvatin e Develešći mudrost sikaven kaj si voj čači.”
36 Rogabat autem illum quidam de pharisæis ut manducaret cum illo. Et ingressus domum pharisæi discubuit.
Varesavo farisejo zamolisarda e Isuse te hal leste. O Isus dija ande farisejsko ćher thaj lijas than pale sinija.
37 Et ecce mulier, quæ erat in civitate peccatrix, ut cognovit quod accubuisset in domo pharisæi, attulit alabastrum unguenti:
Kana ake avili varesošći manušnji savi sas bezehali ando gav. Ašunda kaj si o Isus pale sinija ande farisejsko ćher, avili thaj andas e alabasterosko čaroro ande savo sas kuč mirisno ulje.
38 et stans retro secus pedes ejus, lacrimis cœpit rigare pedes ejus, et capillis capitis sui tergebat, et osculabatur pedes ejus, et unguento ungebat.
Ačhili pale lešće pungre, rovelas thaj e jasvenca thovelas lešće pungre a pire balenca khoselas len. Čumidelas len thaj maćhelas len e mirisne uljeja.
39 Videns autem pharisæus, qui vocaverat eum, ait intra se dicens: Hic si esset propheta, sciret utique quæ et qualis est mulier, quæ tangit eum: quia peccatrix est.
Kana godova dikhla o fariseji savo akharda e Isuse ande piro ćher, gndisardas ande peste: “Kana akava avilosas proroko, džanglasas ko si thaj sošći si akaja manušnji, savi diril les, kaj si bezehali.”
40 Et respondens Jesus, dixit ad illum: Simon, habeo tibi aliquid dicere. At ille ait: Magister, dic.
O Isus phendas lešće: “Simone, si man vareso te phenav tuće.” A vo phendas: “Phen, sikavneja.”
41 Duo debitores erant cuidam fœneratori: unus debebat denarios quingentos, et alius quinquaginta.
O Isus majdur motholas: “Sas varesavo manuš savo delas averenđe udžile love. Gajda sas duj džene save sas lešće udžile. Jek sas lešće udžile pandž šela rupune lovora, a aver pandžvardeš.
42 Non habentibus illis unde redderent, donavit utrisque. Quis ergo eum plus diligit?
Sar našti te boldine e love save sas lešće udžile, vo jartosardas liduj dženenđe o dugo. Savo lendar majbut volila les?”
43 Respondens Simon dixit: Æstimo quia is cui plus donavit. At ille dixit ei: Recte judicasti.
O Simon phendas: “Gndiv kaj okova savešće si majbut jartome.” A o Isus phendas lešće: “Lačhe phenes.”
44 Et conversus ad mulierem, dixit Simoni: Vides hanc mulierem? Intravi in domum tuam, aquam pedibus meis non dedisti: hæc autem lacrimis rigavit pedes meos, et capillis suis tersit.
Gajda bolda pe ke manušnji thaj phendas e Simonešće: “Dićhes akala manušnja? Dijem ande ćiro ćher, a tu ni paj či dijan man te thovav mungre pungre, a voj pire jasvenca thoda mungre pungre thaj pire balenca khosla len.
45 Osculum mihi non dedisti: hæc autem ex quo intravit, non cessavit osculari pedes meos.
Tu či ni čumidan man, a voj, sar dija andre, či ačhili te čumidel mungre pungre.
46 Oleo caput meum non unxisti: hæc autem unguento unxit pedes meos.
Uljeja mungro šoro či makhlan, a voj e mirisne kuč uljeja mungre pungre makhlas.
47 Propter quod dico tibi: remittuntur ei peccata multa, quoniam dilexit multum. Cui autem minus dimittitur, minus diligit.
Zato, phenav tuće: ‘Voj sikadas but ljubav kaj si laće jartome e but e bezeha, a majcara ljubav sikadas okova savo si majcara svesno kaj si lešće jartome lešće bezeha.’”
48 Dixit autem ad illam: Remittuntur tibi peccata.
A o Isus phendas e manušnjaće: “Jartome si tuće ćire bezeha.”
49 Et cœperunt qui simul accumbebant, dicere intra se: Quis est hic qui etiam peccata dimittit?
A okola save sas pale sinija počnisardine te mothon maškar pende: “Ko si akava kaj vi e bezeha jartol?”
50 Dixit autem ad mulierem: Fides tua te salvam fecit: vade in pace.
A vo phendas e manušnjaće: “Zbog ćiro paćipe tu san spasime. Dža ando miro!”
