Lucam 15
1 Erant autem appropinquantes ei publicani, et peccatores ut audirent illum.
Oko o Isus ćida pes e but e carinikurja thaj e bare bezehale manuša te ašunen les sar sikavel.
2 Et murmurabant pharisæi, et scribæ, dicentes: Quia hic peccatores recipit, et manducat cum illis.
Zato e fariseja thaj sikavne e Mojsiješće zakonestar mrmljinas: “Družilpe e bezehalenca thaj još čak vi hal lenca!”
3 Et ait ad illos parabolam istam dicens:
Pe godova o Isus phendas lenđe akaja usporedba:
4 Quis ex vobis homo, qui habet centum oves, et si perdiderit unam ex illis, nonne dimittit nonaginta novem in deserto, et vadit ad illam quæ perierat, donec inveniat eam?
“Ko tumendar, ako si les šel bakhre thaj hasarel jećhe či mućela okolen injavardeš thaj inja ande divljina, thaj či đelosas te rodel godole jećhe dok či araćhel les?
5 Et cum invenerit eam, imponit in humeros suos gaudens:
A kana araćhelas, pherdo bah čhol les pe dume
6 et veniens domum convocat amicos et vicinos, dicens illis: Congratulamini mihi, quia inveni ovem meam, quæ perierat.
thaj boldel les ćhere thaj čim aresel ćhere akharel pire komšijen thaj pire drugaren thaj phenel lenđe: ‘Raduin tumen manca! Arakhlem mungre hasarde bakhres.’
7 Dico vobis quod ita gaudium erit in cælo super uno peccatore pœnitentiam agente, quam super nonaginta novem justis, qui non indigent pœnitentia.
Phenav tumenđe, gajda savora ando nebo avena majbahtale pale jek bezehalo manuš savo obratil pe e Devlešće nego pale injavardeš thaj inja save gndin kaj si pravednikurja thaj kaj či trubun te obratin pe ko Del.”
8 Aut quæ mulier habens drachmas decem, si perdiderit drachmam unam, nonne accendit lucernam, et everrit domum, et quærit diligenter, donec inveniat?
O Isus phendas lenđe: “Savi godoja manušnji, ako si lat deš rupa thaj jek hasarel, či del jag o stenko, lačhe šilavel o ćher thaj rodel dok či araćhel les?
9 Et cum invenerit convocat amicas et vicinas, dicens: Congratulamini mihi, quia inveni drachmam quam perdideram.
A kana araćhel les, akharel pire komšinicen thaj pire drugaricen thaj phenel lenđe: ‘Raduin tumen manca! Arakhlem o rup savo hasardem.’
10 Ita, dico vobis, gaudium erit coram angelis Dei super uno peccatore pœnitentiam agente.
Phenav tumenđe, kaj gajda e Devlešće anđelurja raduinape pale jek bezehalo savo obratil pe.”
11 Ait autem: Homo quidam habuit duos filios:
Thaj o Isus nastavisarda te ćerel svato: “Varesave manuše sas duj čhave.
12 et dixit adolescentior ex illis patri: Pater, da mihi portionem substantiæ, quæ me contingit. Et divisit illis substantiam.
O majterno phendas pire dadešće: ‘Dade, deman akana mungro nasledstvo savo pripadil manđe.’ Thaj o dad podelisarda o barvalipe.
13 Et non post multos dies, congregatis omnibus, adolescentior filius peregre profectus est in regionem longinquam, et ibi dissipavit substantiam suam vivendo luxuriose.
Kana nakhline varesave đesa o majterno čhavo ćida sa piro thaj otputuisarda ande dur phuv thaj okote potrošisarda sa piro barvalipe pire bilačhe trajosa.
14 Et postquam omnia consummasset, facta est fames valida in regione illa, et ipse cœpit egere.
Kana potrošisarda sa, dija e bari bok ande godoja phuv, thaj nas les so te hal.
15 Et abiit, et adhæsit uni civium regionis illius: et misit illum in villam suam ut pasceret porcos.
Askal đelo thaj zaposlisajlo sago sluga ke jek manuš ande godoja phuv thaj čarjarelas lešće balen.
16 Et cupiebat implere ventrem suum de siliquis, quas porci manducabant: et nemo illi dabat.
O čhavo sas gajda bokhalo kaj rado halasas vi e ljuske katar e maune save hanas e bale, ali khonikal či delas len lešće.
17 In se autem reversus, dixit: Quanti mercenarii in domo patris mei abundant panibus, ego autem hic fame pereo!
Kana napokon avilo peste, phendas: Ke mungro dad e najamnikonen si habe gaći kaj uvek vi ačhel, a me akate merav bokhatar!
18 surgam, et ibo ad patrem meum, et dicam ei: Pater, peccavi in cælum, et coram te:
Uštava, teljarava ke mungro dad thaj phenava lešće: ‘Dade, sagrešisardem protiv tute thaj protiv o Del ando nebo!
19 jam non sum dignus vocari filius tuus: fac me sicut unum de mercenariis tuis.
Naj sem majbut dostojno te akhara man ćire čhavesa. Primi man sago jećhe katar ćire najamnikurja.’
20 Et surgens venit ad patrem suum. Cum autem adhuc longe esset, vidit illum pater ipsius, et misericordia motus est, et accurrens cecidit super collum ejus, et osculatus est eum.
Uštilo thaj teljarda ke piro dad. Dok sas još dur katar piro ćher, lesko dad dikhla les dok sas još po drom thaj sažalisajlo pe leste thaj prastajas angle leste, dija les mrtiko thaj čumida les.
21 Dixitque ei filius: Pater, peccavi in cælum, et coram te: jam non sum dignus vocari filius tuus.
A o čhavo phendas lešće: ‘Dade, sagrešisardem protiv tute thaj protiv o Del! Naj sem majbut dostojno te akhara man ćire čhavesa.’
22 Dixit autem pater ad servos suos: Cito proferte stolam primam, et induite illum, et date annulum in manum ejus, et calceamenta in pedes ejus:
A o dad phendas e slugenđe: ‘Brzo inkalen e majšukar haljina thaj den pe leste! Čhon lešće e angrušći po naj thaj e sandale pe lešće pungre!
23 et adducite vitulum saginatum, et occidite, et manducemus, et epulemur:
Anen e majthule guruve thaj denle čhurjasa, pa te pogostime thaj te veselime.
24 quia hic filius meus mortuus erat, et revixit: perierat, et inventus est. Et cœperunt epulari.
Kaj, akava mungro čhavo sas mulo thaj akana bolda pe ando trajo, hasardo sas thaj akana arakhadilo!’ Thaj počnisardine te veselin pe.
25 Erat autem filius ejus senior in agro: et cum veniret, et appropinquaret domui, audivit symphoniam et chorum:
Pale godoja vrjama lesko majpurano čhavo ćerelas bući ande njive. A kana bolda pe thaj sas već paše, andar o ćher ašundolas e muzika thaj o ćhelipe.
26 et vocavit unum de servis, et interrogavit quid hæc essent.
Pa akhardas jećhe slugo te phučel so si godova.
27 Isque dixit illi: Frater tuus venit, et occidit pater tuus vitulum saginatum, quia salvum illum recepit.
A o sluga phendas: ‘Bolda pe ćiro phral thaj ćiro dad dija čhurjasa e thule guruve te proslavil kaj lesko čhavo bolda pe džudo thaj sasto.’
28 Indignatus est autem, et nolebat introire. Pater ergo illius egressus, cœpit rogare illum.
O majpurano phral holjajlo thaj či kamla te del andre. Askal o dad inkljisto thaj počnisarda te molil les te del andre.
29 At ille respondens, dixit patri suo: Ecce tot annis servio tibi, et numquam mandatum tuum præterivi: et numquam dedisti mihi hædum ut cum amicis meis epularer.
A vo phendas pire dadešće: ‘Me ake gaći brš služiv sago robo tuće thaj nikada či obisardem te ćerav so phendan manđe, a tu nikada ni jarco či dijan man te proveselima mungre drugarenca.
30 Sed postquam filius tuus hic, qui devoravit substantiam suam cum meretricibus, venit, occidisti illi vitulum saginatum.
A kana avilo kava ćiro čhavo savo e bludnicenca haljarda sa ćiro barvalipe, tu dijan lešće čhurjasa majthule guruve.’
31 At ipse dixit illi: Fili, tu semper mecum es, et omnia mea tua sunt:
Pe godova o dad lesko phendas lešće: ‘Čhaveja, tu san uvek manca thaj sa mungro vi ćiro si.
32 epulari autem, et gaudere oportebat, quia frater tuus hic mortuus erat, et revixit; perierat, et inventus est.
Ali trubul te raduji men thaj veselimen kaj akava ćiro phral sas mulo thaj akana bolda pes ando trajo, hasardo thaj arakhadilo!’”
