Lamentationes 5
1 Recordare, Domine, quid acciderit nobis; intuere et respice opprobrium nostrum.
Spomeni se, Jahve, što nas je snašlo, pogledaj, vidi sramotu našu!
2 Hæreditas nostra versa est ad alienos, domus nostræ ad extraneos.
Baština naša pade u ruke strancima, domovi naši pripadoše tuđincima.
3 Pupilli facti sumus absque patre, matres nostræ quasi viduæ.
Siročad smo: oca nemamo, majke su nam kao udovice.
4 Aquam nostram pecunia bibimus; ligna nostra pretio comparavimus.
Vodu što pijemo plaćamo novcem, i za drvo valja nam platiti.
5 Cervicibus nostris minabamur, lassis non dabatur requies.
Jaram nam je o vratu, gone nas, iscrpljeni smo, ne daju nam predahnuti.
6 Ægypto dedimus manum et Assyriis, ut saturaremur pane.
Pružamo ruke k Egiptu i Asiriji da se kruha nasitimo.
7 Patres nostri peccaverunt, et non sunt: et nos iniquitates eorum portavimus.
Oci naši zgriješiše i više ih nema, a mi nosimo krivice njihove.
8 Servi dominati sunt nostri: non fuit qui redimeret de manu eorum.
Robovi nama zapovijedaju, a nitko da nas izbavi iz ruku njihovih.
9 In animabus nostris afferebamus panem nobis, a facie gladii in deserto.
Kruh svoj donosimo izlažući život maču u pustinji.
10 Pellis nostra quasi clibanus exusta est, a facie tempestatum famis.
Koža nam gori kao peć užarena, ognjicom od plamena gladi.
11 Mulieres in Sion humiliaverunt, et virgines in civitatibus Juda.
Oskvrnuli su žene na Sionu i djevice u gradovima judejskim.
12 Principes manu suspensi sunt; facies senum non erubuerunt.
Svojim su rukama vješali knezove, ni lica staračka nisu poštivali.
13 Adolescentibus impudice abusi sunt, et pueri in ligno corruerunt.
Mladići su nosili žrvnjeve, djeca padala pod bremenom drva.
14 Senes defecerunt de portis, juvenes de choro psallentium.
Starci su ostavili vrata, mladići više ne sviraju na lirama.
15 Defecit gaudium cordis nostri; versus est in luctum chorus noster.
Radosti nesta iz naših srdaca, naš ples se pretvori u tugovanje.
16 Cecidit corona capitis nostri: væ nobis, quia peccavimus!
Pao je vijenac s naše glave, jao nama što zgriješismo!
17 Propterea mœstum factum est cor nostrum; ideo contenebrati sunt oculi nostri,
Evo zašto nam srce boluje, evo zašto nam oči se zastiru:
18 propter montem Sion quia disperiit; vulpes ambulaverunt in eo.
zato što Gora sionska opustje i po njoj se šuljaju šakali.
19 Tu autem, Domine, in æternum permanebis, solium tuum in generationem et generationem.
Ali ti, Jahve, ostaješ zauvijek, tvoj je prijesto od koljena do koljena.
20 Quare in perpetuum oblivisceris nostri, derelinques nos in longitudine dierum?
Zašto da nas zaboraviš zauvijek, da nas ostaviš za mnoge dane?
21 Converte nos, Domine, ad te, et convertemur; innova dies nostros, sicut a principio.
Vrati nas k sebi, Jahve, obratit ćemo se, obnovi dane naše kao što nekoć bijahu.
22 Sed projiciens repulisti nos: iratus es contra nos vehementer.
Il' nas hoćeš sasvim zabaciti i na nas se beskrajno srditi?
