Lamentationes 3
1 Ego vir videns paupertatem meam in virga indignationis ejus.
Ja sam čovjek što upozna bijedu pod šibom gnjeva njegova.
2 Me minavit, et adduxit in tenebras, et non in lucem.
Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti.
3 Tantum in me vertit et convertit manum suam tota die.
I upravo mene bije i udara bez prestanka njegova ruka.
4 Vetustam fecit pellem meam et carnem meam; contrivit ossa mea.
Iscijedio je moje meso, kožu moju, polomio kosti moje.
5 Ædificavit in gyro meo, et circumdedit me felle et labore.
Načinio mi jaram, glavu obrubio tegobama.
6 In tenebrosis collocavit me, quasi mortuos sempiternos.
Pustio me da živim u tminama kao mrtvaci vječiti.
7 Circumædificavit adversum me, ut non egrediar; aggravavit compedem meum.
Zazidao me, i ja ne mogu izaći, otežao je moje okove.
8 Sed et cum clamavero, et rogavero, exclusit orationem meam.
Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao.
9 Conclusit vias meas lapidibus quadris; semitas meas subvertit.
Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrčio je putove moje.
10 Ursus insidians factus est mihi, leo in absconditis.
Meni on bijaše medvjed koji vreba, lav u zasjedi.
11 Semitas meas subvertit, et confregit me; posuit me desolatam.
U bespuća me vodio, razdirao, ostavljao me da umirem.
12 Tetendit arcum suum, et posuit me quasi signum ad sagittam.
Napinjao je luk svoj i gađao me kao metu za svoje strelice.
13 Misit in renibus meis filias pharetræ suæ.
U slabine mi sasuo strelice, sinove svoga tobolca.
14 Factus sum in derisum omni populo meo, canticum eorum tota die.
Postao sam smiješan svome narodu, rugalica svakidašnja.
15 Replevit me amaritudinibus; inebriavit me absinthio.
Gorčinom me hranio, pelinom me napajao.
16 Et fregit ad numerum dentes meos; cibavit me cinere.
Puštao me da zube kršim kamen grizući, zakapao me u pepeo.
17 Et repulsa est a pace anima mea; oblitus sum bonorum.
Duši je mojoj oduzet mir i više ne znam što je sreća!
18 Et dixi: Periit finis meus, et spes mea a Domino.
Rekoh: Dotrajao je život moj i nada koja mi od Jahve dolazi.
19 Recordare paupertatis, et transgressionis meæ, absinthii et fellis.
Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova!
20 Memoria memor ero, et tabescet in me anima mea.
Bez prestanka na to misli i sahne duša u meni.
21 Hæc recolens in corde meo, ideo sperabo.
To nosim u srcu i gojim nadu u sebi.
22 Misericordiæ Domini, quia non sumus consumpti; quia non defecerunt miserationes ejus.
Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo.
23 Novi diluculo, multa est fides tua.
Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika!
24 Pars mea Dominus, dixit anima mea; propterea exspectabo eum.
“Jahve je dio moj”, veli mi duša, “i zato se u nj pouzdajem.”
25 Bonus est Dominus sperantibus in eum, animæ quærenti illum.
Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži.
26 Bonum est præstolari cum silentio salutare Dei.
Dobro je u miru čekati spasenje Jahvino!
27 Bonum est viro cum portaverit jugum ab adolescentia sua.
Dobro je čovjeku da nosi jaram za svoje mladosti.
28 Sedebit solitarius, et tacebit, quia levavit super se.
Neka sjedi u samoći i šuti, jer mu On to nametnu;
29 Ponet in pulvere os suum, si forte sit spes.
neka usne priljubi uz prašinu, možda još ima nade!
30 Dabit percutienti se maxillam: saturabitur opprobriis.
Neka pruži obraz onome koji ga bije, neka se zasiti porugom.
31 Quia non repellet in sempiternum Dominus.
Jer Gospod ne odbacuje nikoga zauvijek:
32 Quia si abjecit, et miserebitur, secundum multitudinem misericordiarum suarum.
jer ako i rastuži, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi.
33 Non enim humiliavit ex corde suo et abjecit filios hominum.
Jer samo nerado on ponižava i rascvili sinove čovjeka.
34 Ut conteret sub pedibus suis omnes vinctos terræ.
Kad se gaze nogama svi zemaljski sužnjevi,
35 Ut declinaret judicium viri in conspectu vultus Altissimi.
kad se izvrće pravica čovjeku pred licem Svevišnjeg,
36 Ut perverteret hominem in judicio suo; Dominus ignoravit.
kad se krivica nanosi čovjeku u parnici, zar Gospod ne vidi?
37 Quis est iste qui dixit ut fieret, Domino non jubente?
Tko je rekao nešto i zbilo se? Nije li Gospod to zapovjedio?
38 Ex ore Altissimi non egredientur nec mala nec bona?
Ne dolazi li iz usta Svevišnjega i dobro i zlo?
39 Quid murmuravit homo vivens, vir pro peccatis suis?
Na što se tuže živi ljudi? Svatko na svoj grijeh.
40 Scrutemur vias nostras, et quæramus, et revertamur ad Dominum.
Ispitajmo, pretražimo pute svoje i vratimo se Jahvi.
41 Levemus corda nostra cum manibus ad Dominum in cælos.
Dignimo svoje srce i ruke svoje k Bogu koji je na nebesima.
42 Nos inique egimus, et ad iracundiam provocavimus; idcirco tu inexorabilis es.
Da, mi smo se odmetali, bili nepokorni, a ti, ti nisi praštao!
43 Operuisti in furore, et percussisti nos; occidisti, nec pepercisti.
Obastrt gnjevom svojim, gonio si nas, ubijao i nisi štedio.
44 Opposuisti nubem tibi, ne transeat oratio.
Oblakom si se obastro da molitva ne prodre do tebe.
45 Eradicationem et abjectionem posuisti me in medio populorum.
Načinio si od nas smeće i odmet među narodima.
46 Aperuerunt super nos os suum omnes inimici.
Razjapili usta na nas svi neprijatelji naši.
47 Formido et laqueus facta est nobis vaticinatio, et contritio.
Užas i jama bila nam sudbina, propast i zator!
48 Divisiones aquarum deduxit oculus meus, in contritione filiæ populi mei.
Potoci suza teku iz očiju mojih zbog propasti Kćeri naroda mojega.
49 Oculus meus afflictus est, nec tacuit, eo quod non esset requies.
Moje oči liju suze bez prestanka, jer prestanka nema
50 Donec respiceret et videret Dominus de cælis.
dok ne pogleda i ne vidi Jahve s nebesa.
51 Oculus meus deprædatus est animam meam in cunctis filiabus urbis meæ.
Moje mi oko bol zadaje zbog kćeri svih mojega grada.
52 Venatione ceperunt me quasi avem inimici mei gratis.
Uporno me k'o pticu progone svi što me mrze, a bez razloga.
53 Lapsa est in lacum vita mea, et posuerunt lapidem super me.
U jamu baciše moj život i zatrpaše je kamenjem.
54 Inundaverunt aquæ super caput meum; dixi: Perii.
Voda mi dođe preko glave, rekoh sam sebi: “Pogiboh!”
55 Invocavi nomen tuum, Domine, de lacu novissimo.
I tada zazvah ime tvoje, Jahve, iz najdublje jame.
56 Vocem meam audisti; ne avertas aurem tuam a singultu meo et clamoribus.
Ti oču moj glas: “Ne začepljuj uši svoje na vapaje moje.”
57 Appropinquasti in die quando invocavi te; dixisti: Ne timeas.
Bliz meni bijaše u dan vapaja mog, govoraše: “Ne boj se!”
58 Judicasti, Domine, causam animæ meæ, redemptor vitæ meæ.
Ti si, Gospode, izborio pravdu za dušu moju, ti si život moj izbavio.
59 Vidisti, Domine, iniquitatem illorum adversum me: judica judicium meum.
Ti, Jahve, vidje kako me tlače, dosudi mi pravdu.
60 Vidisti omnem furorem, universas cogitationes eorum adversum me.
Ti vidje svu osvetu njinu, sve podvale protiv mene.
61 Audisti opprobrium eorum, Domine, omnes cogitationes eorum adversum me.
Čuo si, Jahve, podrugivanje njihovo, sve podvale protiv mene.
62 Labia insurgentium mihi, et meditationes eorum adversum me tota die.
Usne protivnika mojih i misli njine protiv mene su cio dan.
63 Sessionem eorum et resurrectionem eorum vide; ego sum psalmus eorum.
Kad sjede, kad ustaju, pogledaj samo: ja sam im pjesma-rugalica.
64 Redes eis vicem, Domine, juxta opera manuum suarum.
Vrati im, Jahve, milo za drago, po djelu ruku njihovih.
65 Dabis eis scutum cordis, laborem tuum.
Učini da srca im otvrdnu, udari ih prokletstvom svojim.
66 Persequeris in furore, et conteres eos sub cælis, Domine.
Goni ih gnjevno i sve ih istrijebi pod nebesima svojim, Jahve!
