Job 8

1 Respondens autem Baldad Suhites, dixit:

Bildan iz Šuaha progovori tad i reče:

2 Usquequo loqueris talia, et spiritus multiplex sermones oris tui?

“Dokad ćeš jošte govoriti tako, dokle će ti riječ kao vihor biti?

3 Numquid Deus supplantat judicium? aut Omnipotens subvertit quod justum est?

TÓa zar može Bog pravo pogaziti, može li pravdu izvrnut' Svesilni?

4 Etiam si filii tui peccaverunt ei, et dimisit eos in manu iniquitatis suæ:

Ako mu djeca tvoja sagriješiše, preda ih zato bezakonju njinu.

5 tu tamen si diluculo consurrexeris ad Deum, et Omnipotentem fueris deprecatus;

Al' ako Boga potražiš iskreno i od Svesilnog milost ti izmoliš;

6 si mundus et rectus incesseris: statim evigilabit ad te, et pacatum reddet habitaculum justitiæ tuæ,

ako li budeš čist i neporočan, odsad će svagda on nad tobom bdjeti i obnovit će kuću pravedniku.

7 in tantum ut si priora tua fuerint parva, et novissima tua multiplicentur nimis.

Bit će malena tvoja sreća prošla prema budućoj što te očekuje.

8 Interroga enim generationem pristinam, et diligenter investiga patrum memoriam

No pitaj samo prošle naraštaje, na mudrost pređa njihovih pripazi.

9 (hesterni quippe sumus, et ignoramus, quoniam sicut umbra dies nostri sunt super terram),

Od jučer mi smo i ništa ne znamo, poput sjene su na zemlji nam dani.

10 et ipsi docebunt te, loquentur tibi, et de corde suo proferent eloquia.

Oni će te poučit' i reći ti, iz srca će svog izvući besjede:

11 Numquid vivere potest scirpus absque humore? aut crescere carectum sine aqua?

'Izvan močvare zar će rogoz nići? Zar će bez vode trstika narasti?

12 Cum adhuc sit in flore, nec carpatur manu, ante omnes herbas arescit.

Zeleni se sva, al' i nekošena usahne prije svake druge trave.

13 Sic viæ omnium qui obliviscuntur Deum, et spes hypocritæ peribit.

To je kob svakog tko Boga zaboravi; tako propada nada bezbožnika:

14 Non ei placebit vecordia sua, et sicut tela aranearum fiducia ejus.

Nit je tanana njegovo uzdanje, a ufanje mu kuća paukova.

15 Innitetur super domum suam, et non stabit; fulciet eam, et non consurget.

Nasloni li se, ona mu se ljulja, prihvati li se, ona mu se ruši.

16 Humectus videtur antequam veniat sol, et in ortu suo germen ejus egredietur.

Zeleni se i sav na suncu buja, vrt su mu cio mladice prerasle.

17 Super acervum petrarum radices ejus densabuntur, et inter lapides commorabitur.

Svojim korijenjem krš je isprepleo te život crpe iz živa kamena.

18 Si absorbuerit eum de loco suo, negabit eum, et dicet: Non novi te.

A kad ga s mjesta njegova istrgnu, ono ga niječe: 'Nikada te ne vidjeh!'

19 Hæc est enim lætitia viæ ejus, ut rursum de terra alii germinentur.

I evo gdje na putu sada trune dok drugo bilje već niče iz zemlje.

20 Deus non projiciet simplicem, nec porriget manum malignis,

Ne, Bog neće odbacit' neporočne, niti će rukom poduprijet' opake.

21 donec impleatur risu os tuum, et labia tua jubilo.

Smijeh će ti opet ispuniti usta, s usana će odjeknuti klicanje.

22 Qui oderunt te induentur confusione, et tabernaculum impiorum non subsistet.

Dušmane će ti odjenut' sramota i šatora će nestat' zlikovačkog.'”