Job 5
1 Voca ergo, si est qui tibi respondeat, et ad aliquem sanctorum convertere.
Zovi; hoæe li ti se ko odazvati? i komu æeš se izmeðu svetijeh obratiti?
2 Vere stultum interficit iracundia, et parvulum occidit invidia.
Doista bezumnoga ubija gnjev, i ludoga usmræuje srdnja.
3 Ego vidi stultum firma radice, et maledixi pulchritudini ejus statim.
Ja vidjeh bezumnika gdje se ukorijenio; ali odmah prokleh stan njegov.
4 Longe fient filii ejus a salute, et conterentur in porta, et non erit qui eruat.
Sinovi su njegovi daleko od spasenja i satiru se na vratima a nema ko da izbavi.
5 Cujus messem famelicus comedet, et ipsum rapiet armatus, et bibent sitientes divitias ejus.
Ljetinu njegovu jede gladni i ispred trnja kupi je, i lupež ždere blago njihovo.
6 Nihil in terra sine causa fit, et de humo non oritur dolor.
Jer muka ne izlazi iz praha niti nevolja iz zemlje nièe.
7 Homo nascitur ad laborem, et avis ad volatum.
Nego se èovjek raða na nevolju, kao što iskre iz ugljevlja uzlijeæu u vis.
8 Quam ob rem ego deprecabor Dominum, et ad Deum ponam eloquium meum:
Ali ja bih Boga tražio, i pred Boga bih iznio stvar svoju,
9 qui facit magna et inscrutabilia, et mirabilia absque numero;
Koji èini stvari velike i neispitljive, divne, kojima nema broja;
10 qui dat pluviam super faciem terræ, et irrigat aquis universa;
Koji spušta dažd na zemlju i šalje vodu na polja;
11 qui ponit humiles in sublime, et mœrentes erigit sospitate;
Koji podiže ponižene, i žalosne uzvišuje k spasenju;
12 qui dissipat cogitationes malignorum, ne possint implere manus eorum quod cœperant;
Koji rasipa misli lukavijeh da ruke njihove ne svrše ništa;
13 qui apprehendit sapientes in astutia eorum, et consilium pravorum dissipat.
Koji hvata mudre u njihovu lukavstvu, i namjeru opakih obara;
14 Per diem incurrent tenebras, et quasi in nocte, sic palpabunt in meridie.
Danju nailaze na mrak, i u podne pipaju kao po noæi.
15 Porro salvum faciet egenum a gladio oris eorum, et de manu violenti pauperem.
On izbavlja ubogoga od maèa, od usta njihovijeh i od ruke silnoga.
16 Et erit egeno spes; iniquitas autem contrahet os suum.
Tako ima nadanja siromahu, a zloæa zatiskuje usta svoja.
17 Beatus homo qui corripitur a Deo: increpationem ergo Domini ne reprobes:
Gle, blago èovjeku koga Bog kara; i zato ne odbacuj karanja svemoguæega.
18 quia ipse vulnerat, et medetur; percutit, et manus ejus sanabunt.
Jer on zadaje rane, i zavija; on udara, i ruke njegove iscjeljuju.
19 In sex tribulationibus liberabit te, et in septima non tanget te malum.
Iz šest nevolja izbaviæe te; ni u sedmoj neæe te se zlo dotaæi.
20 In fame eruet te de morte, et in bello de manu gladii.
U gladi izbaviæe te od smrti i u ratu od maèa.
21 A flagello linguæ absconderis, et non timebis calamitatem cum venerit.
Kad jezik šiba, biæeš sakriven, niti æeš se bojati pustoši kad doðe.
22 In vastitate et fame ridebis, et bestias terræ non formidabis.
Smijaæeš se pustoši i gladi, niti æeš se bojati zvijerja zemaljskoga.
23 Sed cum lapidibus regionum pactum tuum, et bestiæ terræ pacificæ erunt tibi.
Jer æeš s kamenjem poljskim biti u vjeri, i zvijerje æe poljsko biti u miru s tobom.
24 Et scies quod pacem habeat tabernaculum tuum; et visitans speciem tuam, non peccabis.
I vidjeæeš da je mir u šatoru tvom, kuæiæeš kuæu svoju i neæeš se prevariti.
25 Scies quoque quoniam multiplex erit semen tuum, et progenies tua quasi herba terræ.
Vidjeæeš kako æe ti se umnožiti sjeme tvoje, i porod æe tvoj biti kao trava na zemlji.
26 Ingredieris in abundantia sepulchrum, sicut infertur acervus tritici in tempore suo.
Star æeš otiæi u grob kao što se žito snosi u stog u svoje vrijeme.
27 Ecce hoc, ut investigavimus, ita est: quod auditum, mente pertracta.
Eto, razgledasmo to, tako je; poslušaj i razumij.
