Job 34
1 Pronuntians itaque Eliu, etiam hæc locutus est:
Elihu nastavi svoju besjedu i reče:
2 Audite, sapientes, verba mea: et eruditi, auscultate me.
“I vi, mudraci, čujte što ću reći, vi, ljudi umni, poslušajte mene,
3 Auris enim verba probat, et guttur escas gustu dijudicat.
jer uši nam prosuđuju besjede isto kao što nepce hranu kuša.
4 Judicium eligamus nobis, et inter nos videamus quid sit melius.
Zajedno ispitajmo što je pravo i razmislimo skupa što je dobro.
5 Quia dixit Job: Justus sum, et Deus subvertit judicium meum.
Job je utvrdio: 'Ja sam pravedan, ali Bog meni pravdu uskraćuje.
6 In judicando enim me mendacium est: violenta sagitta mea absque ullo peccato.
U pravu sam, a lašcem prave mene, nasmrt prostrijeljen, a bez krivnje svoje!'
7 Quis est vir ut est Job, qui bibit subsannationem quasi aquam:
Zar gdje čovjeka ima poput Joba koji porugu pije kao vodu,
8 qui graditur cum operantibus iniquitatem, et ambulat cum viris impiis?
sa zlikovcima koji skupa hodi i s opakima isti dijeli put?
9 Dixit enim: Non placebit vir Deo, etiam si cucurrerit cum eo.
On tvrdi: 'Kakva korist je čovjeku od tog što Bogu ugoditi želi?'
10 Ideo, viri cordati, audite me: absit a Deo impietas, et ab Omnipotente iniquitas.
Stoga me čujte, vi ljudi pametni! Od Boga zlo je veoma daleko i nepravednost od Svemogućega,
11 Opus enim hominis reddet ei, et juxta vias singulorum restituet eis.
te on čovjeku plaća po djelima, daje svakom po njegovu vladanju.
12 Vere enim Deus non condemnabit frustra, nec Omnipotens subvertet judicium.
Odista, Bog zla nikada ne čini, niti Svesilni kad izvrće pravo.
13 Quem constituit alium super terram? aut quem posuit super orbem quem fabricatus est?
TÓa tko je njemu povjerio zemlju i vasioni svijet tko je stvorio?
14 Si direxerit ad eum cor suum, spiritum illius et flatum ad se trahet.
Kad bi on dah svoj u se povukao, kad bi čitav svoj duh k sebi vratio,
15 Deficiet omnis caro simul, et homo in cinerem revertetur.
sva bića bi odjednom izdahnula i u prah bi se pretvorio čovjek.
16 Si habes ergo intellectum, audi quod dicitur, et ausculta vocem eloquii mei:
Ako razuma imaš, slušaj ovo, prikloni uho glasu riječi mojih.
17 numquid qui non amat judicium sanari potest? et quomodo tu eum qui justus est in tantum condemnas?
Može li vladat' koji mrzi pravo? Najpravednijeg hoćeš li osudit'? -
18 Qui dicit regi: Apostata; qui vocat duces impios;
Onog koji kaže kralju: 'Nitkove!' a odličniku govori: 'Zlikovče!'
19 qui non accipit personas principum, nec cognovit tyrannum cum disceptaret contra pauperem: opus enim manuum ejus sunt universi.
Koji nije spram knezovima pristran i jednak mu je ubog i mogućnik, jer oni su djelo ruku njegovih?
20 Subito morientur, et in media nocte turbabuntur populi: et pertransibunt, et auferent violentum absque manu.
Zaglave za tren, usred gluhe noći: komešaju se narodi, prolaze; ni od čije ruke moćni padaju.
21 Oculi enim ejus super vias hominum, et omnes gressus eorum considerat.
Jer, on nadzire pute čovjekove, pazi nad svakim njegovim korakom.
22 Non sunt tenebræ, et non est umbra mortis, ut abscondantur ibi qui operantur iniquitatem,
Nema toga mraka niti crne tmine gdje bi se mogli zlikovci sakriti.
23 neque enim ultra in hominis potestate est, ut veniat ad Deum in judicium.
Bog nikome unaprijed ne kaže kada će na sud pred njega stupiti.
24 Conteret multos, et innumerabiles, et stare faciet alios pro eis.
Bez saslušanja on satire jake i stavlja druge na njihovo mjesto.
25 Novit enim opera eorum, et idcirco inducet noctem, et conterentur.
TÓa odveć dobro poznaje im djela! Sred noći on ih obara i gazi.
26 Quasi impios percussit eos in loco videntium:
Ćuškom ih bije zbog zloće njihove na mjestu gdje ih svi vidjeti mogu.
27 qui quasi de industria recesserunt ab eo, et omnes vias ejus intelligere noluerunt:
Jer prestadoše za njime hoditi, zanemariše putove njegove
28 ut pervenire facerent ad eum clamorem egeni, et audiret vocem pauperum.
goneć uboge da vape do njega i potlačene da k njemu leleču.
29 Ipso enim concedente pacem, quis est qui condemnet? ex quo absconderit vultum, quis est qui contempletur eum, et super gentes, et super omnes homines?
Al' miruje li, tko da njega gane? Zastre li lice, tko ga vidjet' može?
30 Qui regnare facit hominem hypocritam propter peccata populi.
Nad pucima bdi k'o i nad čovjekom da ne zavlada tko narod zavodi.
31 Quia ergo ego locutus sum ad Deum, te quoque non prohibebo.
Kada bezbožnik Bogu svome kaže: 'Zavedoše me, više griješit neću.
32 Si erravi, tu doce me; si iniquitatem locutus sum, ultra non addam.
Ne uviđam li, ti me sad pouči, i ako sam kad nepravdu činio, ubuduće ja činiti je neću!'
33 Numquid a te Deus expetit eam, quia displicuit tibi? tu enim cœpisti loqui, et non ego: quod si quid nosti melius, loquere.
Misliš da Bog mora njega kazniti, dok ti zamisli njegove prezireš? Al' kada ti odlučuješ, a ne ja, mudrost nam svoju istresi dÓe sada!
34 Viri intelligentes loquantur mihi, et vir sapiens audiat me.
Svi ljudi umni sa mnom će se složit' i svatko razuman koji čuje mene:
35 Job autem stulte locutus est, et verba illius non sonant disciplinam.
Nepromišljeno Job je govorio, u riječima mu neima mudrosti.
36 Pater mi, probetur Job usque ad finem: ne desinas ab homine iniquitatis:
Stoga, nek' se Job dokraja iskuša, jer odgovara poput zlikovaca;
37 quia addit super peccata sua blasphemiam, inter nos interim constringatur: et tunc ad judicium provocet sermonibus suis Deum.
a svom grijehu još pobunu domeće, među nama on plješće dlanovima i hule svoje na Boga gomila.”
