Job 33

1 Audi igitur, Job, eloquia mea, et omnes sermones meos ausculta.

Čuj dakle, Jobe, što ću ti kazati, prikloni uho mojim besjedama.

2 Ecce aperui os meum: loquatur lingua mea in faucibus meis.

Evo, usta sam svoja otvorio, a jezik riječi pod nepcem mi stvara.

3 Simplici corde meo sermones mei, et sententiam puram labia mea loquentur.

Iskreno će ti zborit' srce moje, usne će čistu izreći istinu.

4 Spiritus Dei fecit me, et spiraculum Omnipotentis vivificavit me.

TÓa i mene je duh Božji stvorio, dah Svesilnoga oživio mene.

5 Si potes, responde mihi, et adversus faciem meam consiste.

Ako uzmogneš, ti me opovrgni; spremi se da se suprotstaviš meni!

6 Ecce, et me sicut et te fecit Deus, et de eodem luto ego quoque formatus sum.

Gle, kao i ti, i ja sam pred Bogom, kao i ti, od gline bjeh načinjen;

7 Verumtamen miraculum meum non te terreat, et eloquentia mea non sit tibi gravis.

zato ja strahom tebe motrit' neću, ruka te moja neće pritisnuti.

8 Dixisti ergo in auribus meis, et vocem verborum tuorum audivi:

Dakle, na moje uši rekao si - posve sam jasno tvoje čuo riječi:

9 Mundus sum ego, et absque delicto: immaculatus, et non est iniquitas in me.

'Nedužan sam i bez ikakva grijeha; prav sam i nema krivice na meni.

10 Quia querelas in me reperit, ideo arbitratus est me inimicum sibi.

Al' On izlike protiv mene traži i za svojeg me drži dušmanina.

11 Posuit in nervo pedes meos; custodivit omnes semitas meas.

Noge je moje u klade metnuo, nad svakim mojim on pazi korakom.'

12 Hoc est ergo in quo non es justificatus: respondebo tibi, quia major sit Deus homine.

Ovdje, kažem ti, u pravu ti nisi, jer s Bogom čovjek mjerit' se ne može.

13 Adversus eum contendis, quod non ad omnia verba responderit tibi?

Pa zašto s njime zamećeš prepirku što ti na svaku riječ ne odgovara?

14 Semel loquitur Deus, et secundo idipsum non repetit.

Bog zbori nama jednom i dva puta, al' čovjek na to pažnju ne obraća.

15 Per somnium, in visione nocturna, quando irruit sopor super homines, et dormiunt in lectulo,

U snovima, u viđenjima noćnim, kada san dubok ovlada ljudima i na ležaju dok tvrdo snivaju,

16 tunc aperit aures virorum, et erudiens eos instruit disciplina,

tad on govori na uho čovjeku i utvarama plaši ga jezivim

17 ut avertat hominem ab his quæ facit, et liberet eum de superbia,

da ga od djela njegovih odvrati, da u čovjeku obori oholost,

18 eruens animam ejus a corruptione, et vitam illius ut non transeat in gladium.

da dušu njegovu spasi od jame i život mu od puta u Podzemlje.

19 Increpat quoque per dolorem in lectulo, et omnia ossa ejus marcescere facit.

Bolešću on ga kara na ležaju kad mu se kosti tresu bez prestanka,

20 Abominabilis ei fit in vita sua panis, et animæ illius cibus ante desiderabilis.

kad se kruh gadi njegovu životu i ponajbolje jelo duši njegovoj;

21 Tabescet caro ejus, et ossa, quæ tecta fuerant, nudabuntur.

kada mu tijelo gine naočigled i vide mu se kosti ogoljele,

22 Appropinquavit corruptioni anima ejus, et vita illius mortiferis.

kad mu se duša približava jami a život njegov boravištu mrtvih.

23 Si fuerit pro eo angelus loquens, unus de millibus, ut annuntiet hominis æquitatem,

Ako se uza nj nađe tad anđeo, posrednik jedan između tisuću, da čovjeka na dužnost opomene,

24 miserebitur ejus, et dicet: Libera eum, ut non descendat in corruptionem: inveni in quo ei propitier.

pa se sažali nad njim i pomoli: 'Izbavi ga da u jamu ne ide; za život njegov nađoh otkupninu!

25 Consumpta est caro ejus a suppliciis: revertatur ad dies adolescentiæ suæ.

Neka mu tijelo procvate mladošću, nek' se vrati u dane mladenačke!'

26 Deprecabitur Deum, et placabilis ei erit: et videbit faciem ejus in jubilo, et reddet homini justitiam suam.

Vapije k Bogu i Bog ga usliša: radosno On ga pogleda u lice; vrati čovjeku pravednost njegovu.

27 Respiciet homines, et dicet: Peccavi, et vere deliqui, et ut eram dignus, non recepi.

Tada čovjek pred ljudima zapjeva: 'Griješio sam i pravo izvrtao, ali mi Bog zlom nije uzvratio.

28 Liberavit animam suam, ne pergeret in interitum, sed vivens lucem videret.

On mi je dušu spasio od jame i život mi se veseli svjetlosti.'

29 Ecce hæc omnia operatur Deus tribus vicibus per singulos,

Gle, sve to Bog je spreman učiniti do dva i do tri puta za čovjeka:

30 ut revocet animas eorum a corruptione, et illuminet luce viventium.

da dušu njegovu spasi od jame i da mu život svjetlošću obasja.

31 Attende, Job, et audi me: et tace, dum ego loquor.

Pazi dÓe, Jobe, dobro me poslušaj; šuti, jer nisam sve još izrekao.

32 Si autem habes quod loquaris, responde mihi: loquere, volo enim te apparere justum.

Ako riječi još imaš, odvrati mi, zbori - rado bih opravdao tebe.

33 Quod si non habes, audi me: tace, et docebo te sapientiam.

Ako li nemaš, poslušaj me samo: pazi, rad bih te poučit' mudrosti.”