Job 24
1 Ab Omnipotente non sunt abscondita tempora: qui autem noverunt eum, ignorant dies illius.
Zašto Svesilni ne promatra vremena, a dane njegove ne vide mu vjernici?
2 Alii terminos transtulerunt; diripuerunt greges, et paverunt eos.
Bezbožnici pomiču granice, otimaju stado i pasu ga.
3 Asinum pupillorum abegerunt, et abstulerunt pro pignore bovem viduæ.
Sirotama odvode magarca, udovi u zalog vola dižu.
4 Subverterunt pauperum viam, et oppresserunt pariter mansuetos terræ.
Siromahe tjeraju sa puta; skrivaju se ubogari zemlje.
5 Alii quasi onagri in deserto egrediuntur ad opus suum: vigilantes ad prædam, præparant panem liberis.
K'o magarci divlji u pustinji zarana idu da plijen ugrabe: pustinja im hrani mališane.
6 Agrum non suum demetunt, et vineam ejus, quem vi oppresserint, vindemiant.
Po tuđem polju oni pabirče, paljetkuju vinograd opakog.
7 Nudos dimittunt homines, indumenta tollentes, quibus non est operimentum in frigore:
Goli noće, nemaju haljine, ni pokrivača protiv studeni.
8 quos imbres montium rigant, et non habentes velamen, amplexantur lapides.
Oni kisnu na planinskom pljusku; bez skloništa uz hrid se zbijaju.
9 Vim fecerunt deprædantes pupillos, et vulgum pauperem spoliaverunt.
Otkidaju od sise sirotu, ubogom u zalog dijete grabe.
10 Nudis et incedentibus absque vestitu, et esurientibus tulerunt spicas.
Goli hode, nemaju haljina; izgladnjeli, tuđe snoplje nose.
11 Inter acervos eorum meridiati sunt, qui calcatis torcularibus sitiunt.
Oni mlina za ulje nemaju; ožednjeli, gaze u kacama.
12 De civitatibus fecerunt viros gemere, et anima vulneratorum clamavit: et Deus inultum abire non patitur.
Samrtnici hropću iz gradova, ranjenici u pomoć zazivlju. Al' na sve to Bog se oglušuje.
13 Ipsi fuerunt rebelles lumini: nescierunt vias ejus, nec reversi sunt per semitas ejus.
Ima onih koji mrze svjetlost: ne priznaju njezinih putova niti se staza drže njezinih.
14 Mane primo consurgit homicida; interficit egenum et pauperem: per noctem vero erit quasi fur.
Za mraka se diže ubojica, kolje ubogog i siromaha. U gluhoj se noći lopov skiće [16a] i u tmini provaljuje kuće.
15 Oculus adulteri observat caliginem, dicens: Non me videbit oculus: et operiet vultum suum.
Sumrak žudi oko preljubnika: 'Nitko me vidjet neće', kaže on i zastire velom svoje lice.
16 Perfodit in tenebris domos, sicut in die condixerant sibi, et ignoraverunt lucem.
[16b]Za vidjela oni se skrivaju, oni neće da za svjetlost znaju.
17 Si subito apparuerit aurora, arbitrantur umbram mortis: et sic in tenebris quasi in luce ambulant.
Zora im je kao sjena smrtna: kad zarudi, silan strah ih hvata.
18 Levis est super faciem aquæ: maledicta sit pars ejus in terra, nec ambulet per viam vinearum.
Prije nego svane, on već hitro bježi kloneći se puta preko vinograda. Njegova su dobra prokleta u zemlji.
K'o što vrućina i žega snijeg upija, tako i Podzemlje proždire grešnike. (Sheol h7585)
20 Obliviscatur ejus misericordia; dulcedo illius vermes: non sit in recordatione, sed conteratur quasi lignum infructuosum.
Zaboravilo ga krilo što ga rodi, ime se njegovo više ne spominje: poput stabla zgromljena je opačina.
21 Pavit enim sterilem quæ non parit, et viduæ bene non fecit.
Ženu nerotkinju on je zlostavljao, udovici nije učinio dobra.
22 Detraxit fortes in fortitudine sua, et cum steterit, non credet vitæ suæ.
Al' Onaj što snažno hvata nasilnike, ustaje, a njima sva se nada gasi.
23 Dedit ei Deus locum pœnitentiæ, et ille abutitur eo in superbiam: oculi autem ejus sunt in viis illius.
Dade mu sigurnost, i on se pouzda; okom je njegove nadzirao staze.
24 Elevati sunt ad modicum, et non subsistent: et humiliabuntur sicut omnia, et auferentur, et sicut summitates spicarum conterentur.
Dignu se za kratko, a onda nestanu, ruše se i kao svi drugi istrunu, posječeni kao glave klasovima.”
25 Quod si non est ita, quis me potest arguere esse mentitum, et ponere ante Deum verba mea?
Nije li tako? Tko će me u laž utjerat'? Tko moje riječi poništiti može?”
