Job 15
1 Respondens autem Eliphaz Themanites, dixit:
Elifaz Temanac progovori tad i reče:
2 Numquid sapiens respondebit quasi in ventum loquens, et implebit ardore stomachum suum?
“Zar šupljom naukom odgovara mudrac i vjetrom istočnim trbuh napuhuje?
3 Arguis verbis eum qui non est æqualis tibi, et loqueris quod tibi non expedit.
Zar on sebe brani riječima ispraznim, besjedama koje ničem ne koriste?
4 Quantum in te est, evacuasti timorem, et tulisti preces coram Deo.
Još više ti činiš: ništiš strah od Boga, pred njegovim licem pribranost ukidaš.
5 Docuit enim iniquitas tua os tuum, et imitaris linguam blasphemantium.
Tvoje riječi krivicu tvoju odaju, poslužio si se jezikom lukavih,
6 Condemnabit te os tuum, et non ego: et labia tua respondebunt tibi.
vlastita te usta osuđuju, ne ja, protiv tebe same ti usne svjedoče.
7 Numquid primus homo tu natus es, et ante colles formatus?
Zar si prvi čovjek koji se rodio? Zar si na svijet prije bregova došao?
8 numquid consilium Dei audisti, et inferior te erit ejus sapientia?
Zar si tajne Božje ti prisluškivao i mudrost čitavu za se prisvojio?
9 Quid nosti quod ignoremus? quid intelligis quod nesciamus?
Što ti znadeš, a da i mi ne znamo, što ti razumiješ, a da to ne shvaćamo?
10 Et senes et antiqui sunt in nobis, multo vetustiores quam patres tui.
Ima među nama i sijedih i starih kojima je više ljeta no tvom ocu.
11 Numquid grande est ut consoletur te Deus? sed verba tua prava hoc prohibent.
Zar su ti utjehe Božje premalene i blage riječi upućene tebi?
12 Quid te elevat cor tuum, et quasi magna cogitans attonitos habes oculos?
Što te srce tvoje tako slijepo goni i što tako divlje prevrćeš očima
13 Quid tumet contra Deum spiritus tuus, ut proferas de ore tuo hujuscemodi sermones?
kad proti Bogu jarost svoju okrećeš, a iz usta takve riječi ti izlaze!
14 Quid est homo ut immaculatus sit, et ut justus appareat natus de muliere?
Što je čovjek da bi čist mogao biti? Zar je itko rođen od žene pravedan?
15 Ecce inter sanctos ejus nemo immutabilis, et cæli non sunt mundi in conspectu ejus.
Gle, ni u svece se On ne pouzdava, oku njegovu ni nebesa čista nisu,
16 Quanto magis abominabilis et inutilis homo, qui bibit quasi aquam iniquitatem?
a kamoli to biće gadno i buntovno, čovjek što k'o vodu pije opačinu!
17 Ostendam tibi: audi me: quod vidi, narrabo tibi.
Mene sad poslušaj, poučit' te hoću, što god sam vidjeh, ispričat' ti želim,
18 Sapientes confitentur, et non abscondunt patres suos:
i ono što naučavahu mudraci ne tajeć' što su primili od pređa
19 quibus solis data est terra, et non transivit alienus per eos.
kojima je zemlja ova bila dana kamo tuđin nije nikada stupio.
20 Cunctis diebus suis impius superbit, et numerus annorum incertus est tyrannidis ejus.
Zlikovac se muči cijelog svoga vijeka, nasilniku već su ljeta odbrojena.
21 Sonitus terroris semper in auribus illius: et cum pax sit, ille semper insidias suspicatur.
Krik strave svagda mu u ušima ječi, dok miruje, na njeg baca se razbojnik.
22 Non credit quod reverti possit de tenebris ad lucem, circumspectans undique gladium.
Ne nada se da će izbjeći tminama i znade dobro da je maču namijenjen,
23 Cum se moverit ad quærendum panem, novit quod paratus sit in manu ejus tenebrarum dies.
strvinaru da je kao plijen obećan. On znade da mu se dan propasti bliži.
24 Terrebit eum tribulatio, et angustia vallabit eum, sicut regem qui præparatur ad prælium.
Nemir i tjeskoba na njeg navaljuju, k'o kralj spreman na boj na nj se obaraju.
25 Tetendit enim adversus Deum manum suam, et contra Omnipotentem roboratus est.
On je protiv Boga podizao ruku, usuđivao se prkosit' Svesilnom
26 Cucurrit adversus eum erecto collo, et pingui cervice armatus est.
Ohola je čela na njega srljao, iza štita debela dobro zaklonjen.
27 Operuit faciem ejus crassitudo, et de lateribus ejus arvina dependet.
Lice mu bijaše obloženo salom a bokovi pretilinom otežali.
28 Habitavit in civitatibus desolatis, et in domibus desertis, quæ in tumulos sunt redactæ.
Razrušene je zaposjeo gradove i kućišta nastanio napuštena. Srušit će se ono što za sebe sazda;
29 Non ditabitur, nec perseverabit substantia ejus, nec mittet in terra radicem suam.
cvasti mu neće, već rasuti se blago, sjena mu se neće po zemlji širiti.
30 Non recedet de tenebris: ramos ejus arefaciet flamma, et auferetur spiritu oris sui.
On se tami više izmaknuti neće, opržit će oganj njegove mladice, u dahu plamenih usta nestat će ga.
31 Non credet, frustra errore deceptus, quod aliquo pretio redimendus sit.
U taštinu svoju neka se ne uzda, jer će mu ispraznost biti svom nagradom.
32 Antequam dies ejus impleantur peribit, et manus ejus arescent.
Prije vremena će svenut' mu mladice, grane mu se nikad neće zazelenjet'.
33 Lædetur quasi vinea in primo flore botrus ejus, et quasi oliva projiciens florem suum.
Kao loza, grozd će stresat' svoj nezreo, poput masline pobacit će cvatove.
34 Congregatio enim hypocritæ sterilis, et ignis devorabit tabernacula eorum qui munera libenter accipiunt.
Da, bezbožničko je jalovo koljeno, i vatra proždire šator podmitljivca.
35 Concepit dolorem, et peperit iniquitatem, et uterus ejus præparat dolos.
Koji zlom zanesu, rađaju nesreću i prijevaru nose u utrobi svojoj.”
