Job 11
1 Respondens autem Sophar Naamathites, dixit:
Sofar iz Naama progovori tad i reče:
2 Numquid qui multa loquitur, non et audiet? aut vir verbosus justificabitur?
“Zar na riječi mnoge da se ne odvrati? Zar će se brbljavac još i opravdati?
3 Tibi soli tacebunt homines? et cum ceteros irriseris, a nullo confutaberis?
Zar će tvoje trice ušutkati ljude, zar će ruganje ostat' neizrugano?
4 Dixisti enim: Purus est sermo meus, et mundus sum in conspectu tuo.
Rekao si: 'Nauk moj je neporočan, u očima tvojim čist sam i bez ljage.'
5 Atque utinam Deus loqueretur tecum, et aperiret labia sua tibi,
Ali kada bi Bog htio progovorit' i otvorit usta da ti odgovori
6 ut ostenderet tibi secreta sapientiæ, et quod multiplex esset lex ejus: et intelligeres quod multo minora exigaris ab eo quam meretur iniquitas tua!
kada bi ti tajne mudrosti otkrio koje um nijedan ne može doumit', znao bi da ti za grijehe račun ište.
7 Forsitan vestigia Dei comprehendes, et usque ad perfectum Omnipotentem reperies?
Možeš li dubine Božje proniknuti, dokučiti savršenstvo Svesilnoga?
Od neba je više: što još da učiniš? Od Šeola dublje: što još da mudruješ? (Sheol h7585)
9 Longior terra mensura ejus, et latior mari.
Duže je od zemlje - šire je od mora!
10 Si subverterit omnia, vel in unum coarctaverit, quis contradicet ei?
Ako se povuče, ako te pograbi, ako na sud preda, tko će mu braniti?
11 Ipse enim novit hominum vanitatem; et videns iniquitatem, nonne considerat?
Jer on u čovjeku prozire prijevaru, vidi opačinu ako i ne gleda.
12 Vir vanus in superbiam erigitur, et tamquam pullum onagri se liberum natum putat.
Čovjek se bezuman obraća k pameti i divlji magarac uzdi se pokori.
13 Tu autem firmasti cor tuum, et expandisti ad eum manus tuas.
Ako li srce svoje ti uspraviš i ruke svoje pružiš prema njemu,
14 Si iniquitatem quæ est in manu tua abstuleris a te, et non manserit in tabernaculo tuo injustitia,
ako li zloću iz ruku odbaciš i u šatoru svom ne daš zlu stana,
15 tunc levare poteris faciem tuam absque macula; et eris stabilis, et non timebis.
čisto ćeš čelo moći tad podići, čvrst ćeš biti i bojati se nećeš.
16 Miseriæ quoque oblivisceris, et quasi aquarum quæ præterierunt recordaberis.
Svojih se kušnja nećeš sjećat' više kao ni vode koja je protekla.
17 Et quasi meridianus fulgor consurget tibi ad vesperam; et cum te consumptum putaveris, orieris ut lucifer.
Jasnije će tvoj život sjat' no podne, tmina će se obratit' u svanuće.
18 Et habebis fiduciam, proposita tibi spe: et defossus securus dormies.
U uzdanju svom živjet ćeš sigurno i zaštićen počivat ćeš u miru.
19 Requiesces, et non erit qui te exterreat; et deprecabuntur faciem tuam plurimi.
Kad legneš, nitko te buniti neće; mnogi će tvoju tražiti naklonost.
20 Oculi autem impiorum deficient, et effugium peribit ab eis: et spes illorum abominatio animæ.
A zlikovcima ugasnut će oči, neće im više biti utočišta: izdahnut', bit će jedina im nada.”
