Isaiæ 3
1 Ecce enim Dominator, Dominus exercituum, auferet a Jerusalem et a Juda validum et fortem, omne robur panis, et omne robor aquæ;
Gle, Gospod, Jahve nad Vojskama, oduzima Jeruzalemu i Judeji svaku potporu, pomoć u kruhu i pomoć u vodi,
2 fortem, et virum bellatorem, judicem, et prophetam, et ariolum, et senem;
junaka i ratnika, suca i proroka, vrača i starješinu, pedesetnika i odličnika,
3 principem super quinquaginta, et honorabilem vultu et consiliarium, et sapientem de architectis, et prudentem eloquii mystici.
savjetnika i mudra gatara i onoga što se bavi čaranjem.
4 Et dabo pueros principes eorum, et effeminati dominabuntur eis;
“A za glavare postavljam im djecu, dajem deranima da njima vladaju.”
5 et irruet populus, vir ad virum, et unusquisque ad proximum suum; tumultuabitur puer contra senem, et ignobilis contra nobilem.
Ljudi se glože jedan s drugim i svaki s bližnjim svojim; dijete nasrće na starca, prostak na odličnika
6 Apprehendet enim vir fratrem suum, domesticum patris sui: Vestimentum tibi est, princeps esto noster, ruina autem hæc sub manu tua.
te svatko brata hvata u očinskoj kući: “Ti imaš plašt, budi nam glavarom, uzmi u ruke ovo rasulo!”
7 Respondebit in die illa, dicens: Non sum medicus, et in domo mea non est panis neque vestimentum: nolite constituere me principem populi.
A on će se, u dan onaj, braniti: “Neću da budem vidar, nema u mene ni kruha ni plašta: ne stavljajte me narodu za glavara.”
8 Ruit enim Jerusalem, et Judas concidit, quia lingua eorum et adinventiones eorum contra Dominum, ut provocarent oculos majestatis ejus.
Jeruzalem se ruši i pada Judeja, jer im se jezik i djela Jahvi protive te prkose pogledu Slave njegove.
9 Agnitio vultus eorum respondit eis; et peccatum suum quasi Sodoma prædicaverunt, nec absconderunt. Væ animæ eorum, quoniam reddita sunt eis mala!
Lice njihovo protiv njih svjedoči, razmeću se grijehom poput Sodome i ne kriju ga, jao njima, sami sebi propast spremaju.
10 Dicite justo quoniam bene, quoniam fructum adinventionum suarum comedet.
Kažite: “Blago pravedniku, hranit će se plodom djela svojih!
11 Væ impio in malum! retributio enim manuum ejus fiet ei.
Jao opakome, zlo će mu biti, na nj će pasti djela ruku njegovih.”
12 Populum meum exactores sui spoliaverunt, et mulieres dominatæ sunt eis. Popule meus, qui te beatum dicunt, ipsi te decipiunt, et viam gressuum tuorum dissipant.
Deran tlači narod moj i žene njime vladaju. O narode moj, vladaoci te tvoji zavode i raskapaju put kojim hodiš.
13 Stat ad judicandum Dominus, et stat ad judicandos populos.
Ustade Jahve da se popravda s narodom svojim,
14 Dominus ad judicium veniet cum senibus populi sui, et principibus ejus; vos enim depasti estis vineam, et rapina pauperis in domo vestra.
Jahve dolazi na sud sa starješinama i glavarima svog naroda: “Vinograd ste moj opustošili, u vašim je kućama što oteste siromahu.
15 Quare atteritis populum meum, et facies pauperum commolitis? dicit Dominus Deus exercituum.
S kojim pravom narod moj tlačite i gazite lice siromaha?” - riječ je Jahve, Gospoda nad Vojskama.
16 Et dixit Dominus: Pro eo quod elevatæ sunt filiæ Sion, et ambulaverunt extento collo, et nutibus oculorum ibant, et plaudebant, ambulabant pedibus suis, et composito gradu incedebant;
I reče Jahve: “Što se to ohole kćeri sionske te ispružena vrata hode, okolo okom namiguju, koracima sitnim koracaju, grivnama na nozi zveckaju?
17 decalvabit Dominus verticem filiarum Sion, et Dominus crinem earum nudabit.
Oćelavit će Gospod tjeme kćeri sionskih, obnažit će Jahve golotinju njihovu.”
18 In die illa auferet Dominus ornamentum calceamentum,
U onaj će dan Gospod strgnuti sve čime se ona ponosi: ukosnice i mjesečiće,
19 et lunulas, et torques, et monilia, et armillas, et mitras,
naušnice, narukvice i koprene,
20 et discriminalia, et periscelidas, et murenulas, et olfactoriola, et inaures,
poveze, lančiće, pojaseve, bočice s miomirisima i privjese,
21 et annulos, et gemmas in fronte pendentes,
prstenje i nosne prstenove,
22 et mutatoria, et palliola, et linteamina, et acus,
skupocjene haljine i plašteve, prijevjese i torbice,
23 et specula, et sindones, et vittas, et theristra.
zrcala i košuljice, povezače i rupce.
24 Et erit pro suavi odore fœtor, et pro zona funiculus, et pro crispanti crine calvitium, et pro fascia pectorali cilicium.
Mjesto miomirisa, smrad; mjesto pojasa, konopac; mjesto kovrča, tjeme obrijano; mjesto gizdave halje, kostrijet; mjesto ljepote, žig.
25 Pulcherrimi quoque viri tui gladio cadent, et fortes tui in prælio.
Muževi tvoji od mača će pasti, junaci tvoji u kreševu.
26 Et mœrebunt atque lugebunt portæ ejus, et desolata in terra sedebit.
Vrata će tvoja kukat' i tugovati, na zemlji ćeš sjedit' napuštena.
