Ii Samuelis 22
1 Locutus est autem David Domino verba carminis hujus in die qua liberavit eum Dominus de manu omnium inimicorum suorum, et de manu Saul.
I izgovori David Gospodu rijeèi ove pjesme, kad ga izbavi Gospod iz ruku svijeh neprijatelja njegovijeh i iz ruke Saulove;
2 Et ait: Dominus petra mea, et robur meum, et salvator meus.
I reèe: Gospod je moja stijena i grad moj i izbavitelj moj.
3 Deus fortis meus: sperabo in eum; scutum meum, et cornu salutis meæ: elevator meus, et refugium meum; salvator meus: de iniquitate liberabis me.
Bog je stijena moja, u njega æu se uzdati, štit moj i rog spasenja mojega, zaklon moj i utoèište moje, spasitelj moj, koji me izbavlja od sile.
4 Laudabilem invocabo Dominum, et ab inimicis meis salvus ero.
Prizivljem Gospoda, kojega valja hvaliti, i opraštam se neprijatelja svojih.
5 Quia circumdederunt me contritiones mortis: torrentes Belial terruerunt me.
Jer obuzeše me smrtni bolovi, potoci nevaljalijeh ljudi uplašiše me.
Bolovi grobni opkoliše me, stegoše me zamke smrtne. (Sheol h7585)
7 In tribulatione mea invocabo Dominum, et ad Deum meum clamabo: et exaudiet de templo suo vocem meam, et clamor meus veniet ad aures ejus.
U tjeskobi svojoj prizvah Gospoda, i k Bogu svojemu povikah, on èu iz dvora svojega glas moj, i vika moja doðe mu do ušiju.
8 Commota est et contremuit terra; fundamenta montium concussa sunt, et conquassata: quoniam iratus est eis.
Zatrese se i pokoleba se zemlja, temelji nebesima zadrmaše se i pomjeriše se, jer se on razgnjevi.
9 Ascendit fumus de naribus ejus, et ignis de ore ejus vorabit: carbones succensi sunt ab eo.
Podiže se dim iz nozdara njegovijeh i iz usta njegovijeh oganj koji proždire, živo ugljevlje otskakaše od njega.
10 Inclinavit cælos, et descendit: et caligo sub pedibus ejus.
Savi nebesa i siðe; a mrak bijaše pod nogama njegovijem.
11 Et ascendit super cherubim, et volavit: et lapsus est super pennas venti.
I sjede na heruvima i poletje, i pokaza se na krilima vjetrnijem.
12 Posuit tenebras in circuitu suo latibulum, cribrans aquas de nubibus cælorum.
Od mraka naèini oko sebe šator, od mraènijeh voda, oblaka vazdušnijeh.
13 Præ fulgore in conspectu ejus, succensi sunt carbones ignis.
Od sijevanja pred njim goraše živo ugljevlje.
14 Tonabit de cælo Dominus, et excelsus dabit vocem suam.
Zagrmje s nebesa Gospod, i višnji pusti glas svoj.
15 Misit sagittas et dissipavit eos; fulgur, et consumpsit eos.
Pusti strijele svoje, i razmetnu ih; munje, i razasu ih.
16 Et apparuerunt effusiones maris, et revelata sunt fundamenta orbis ab increpatione Domini, ab inspiratione spiritus furoris ejus.
Pokazaše se dubine morske, i otkriše se temelji vasiljenoj od prijetnje Gospodnje, od dihanja duha iz nozdara njegovijeh.
17 Misit de excelso, et assumpsit me, et extraxit me de aquis multis.
Tada pruži s visine ruku i uhvati me, izvuèe me iz vode velike.
18 Liberavit me ab inimico meo potentissimo, et ab his qui oderant me: quoniam robustiores me erant.
Izbavi me od neprijatelja mojega silnoga i od mojih nenavidnika, kad bijahu jaèi od mene.
19 Prævenit me in die afflictionis meæ, et factus est Dominus firmamentum meum.
Ustaše na me u dan nevolje moje, ali mi Gospod bi potpora.
20 Et eduxit me in latitudinem: liberavit me, quia complacui ei.
I izvede me na prostrano mjesto, izbavi me, jer sam mu mio.
21 Retribuet mihi Dominus secundum justitiam meam: et secundum munditiam manuum mearum reddet mihi.
Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po èistoti ruku mojih dariva me.
22 Quia custodivi vias Domini, et non egi impie a Deo meo.
Jer se držah putova Gospodnjih, i ne odmetnuh se Boga svojega.
23 Omnia enim judicia ejus in conspectu meo, et præcepta ejus non amovi a me.
Nego su svi zakoni njegovi preda mnom, i zapovijesti njegovijeh ne uklanjam od sebe.
24 Et ero perfectus cum eo, et custodiam me ab iniquitate mea.
I bih mu vjeran, i èuvah se od bezakonja svojega.
25 Et restituet mihi Dominus secundum justitiam meam, et secundum munditiam manuum mearum in conspectu oculorum suorum.
Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po èistoti mojoj pred oèima njegovima.
26 Cum sancto sanctus eris, et cum robusto perfectus.
Sa svetima postupaš sveto, s èovjekom vjernijem vjerno;
27 Cum electo electus eris, et cum perverso perverteris.
S èistijem èisto postupaš, a s nevaljalijem nasuprot njemu.
28 Et populum pauperem salvum facies: oculisque tuis excelsos humiliabis.
Jer pomažeš narodu nevoljnom, a na ponosite spuštaš oèi svoje i ponižavaš ih.
29 Quia tu lucerna mea, Domine, et tu, Domine, illuminabis tenebras meas.
Ti si vidjelo moje, Gospode, i Gospod prosvjetljuje tamu moju.
30 In te enim curram accinctus: in Deo meo transiliam murum.
S tobom razbijam vojsku, s Bogom svojim skaèem preko zida.
31 Deus, immaculata via ejus; eloquium Domini igne examinatum: scutum est omnium sperantium in se.
Put je Božji vjeran, rijeè Gospodnja èista. On je štit svjema koji se uzdaju u nj.
32 Quis est Deus præter Dominum, et quis fortis præter Deum nostrum?
Jer ko je Bog osim Gospoda? i ko je stijena osim Boga našega?
33 Deus qui accinxit me fortitudine, et complanavit perfectam viam meam.
Bog je krjepost moja i sila moja, i èini da mi je put bez mane.
34 Coæquans pedes meos cervis, et super excelsa mea statuens me;
Daje mi noge kao u jelena, i na visine moje stavlja me.
35 docens manus meas ad prælium, et componens quasi arcum æreum brachia mea.
Uèi ruke moje boju, te lome luk mjedeni mišice moje.
36 Dedisti mihi clypeum salutis tuæ, et mansuetudo tua multiplicavit me.
Ti mi daješ štit spasenja svojega, i milost tvoja èini me velika.
37 Dilatabis gressus meos subtus me, et non deficient tali mei.
Širiš korake moje poda mnom, te se ne omièu gležnji moji.
38 Persequar inimicos meos, et conteram, et non convertar donec consumam eos.
Tjeram neprijatelje svoje, i potirem ih, i ne vraæam se dokle ih ne istrijebim.
39 Consumam eos et confringam, ut non consurgant: cadent sub pedibus meis.
I istrebljujem ih, i obaram ih da ne mogu ustati, nego padaju pod noge moje.
40 Accinxisti me fortitudine ad prælium: incurvasti resistentes mihi subtus me.
Jer me ti opasuješ snagom za boj: koji ustanu na me, obaraš ih poda me.
41 Inimicos meos dedisti mihi dorsum; odientes me, et disperdam eos.
Neprijatelja mojih pleæi ti mi obraæaš, i potirem nenavidnike svoje.
42 Clamabunt, et non erit qui salvet; ad Dominum, et non exaudiet eos.
Obziru se, ali nema pomagaèa: vièu ka Gospodu, ali ih ne sluša.
43 Delebo eos ut pulverem terræ; quasi lutum platearum comminuam eos atque confringam.
Satirem ih kao prah zemaljski, kao blato po ulicama gazim ih i razmeæem.
44 Salvabis me a contradictionibus populi mei; custodies me in caput gentium: populus quem ignoro serviet mihi.
Ti me izbavljaš od bune naroda mojega, èuvaš me da sam glava narodima; narod kojega ne poznavah služi mi.
45 Filii alieni resistent mihi; auditu auris obedient mihi.
Tuðini laskaju mi, èujuæi pokoravaju mi se.
46 Filii alieni defluxerunt, et contrahentur in angustiis suis.
Tuðini blijede, dršæu u gradovima svojim.
47 Vivit Dominus, et benedictus Deus meus, et exaltabitur Deus fortis salutis meæ.
Živ je Gospod, i da je blagoslovena stijena moja. Da se uzvisi Bog, stijena spasenja mojega.
48 Deus qui das vindictas mihi, et dejicis populos sub me.
Bog, koji mi daje osvetu, i pokorava mi narode,
49 Qui educis me ab inimicis meis, et a resistentibus mihi elevas me: a viro iniquo liberabis me.
Koji me izvodi iz neprijatelja mojih, i podiže me nad one koji ustaju na me, i od èovjeka žestoka izbavlja me.
50 Propterea confitebor tibi, Domine, in gentibus, et nomini tuo cantabo:
Toga radi hvalim te, Gospode, po narodima, i pojem imenu tvojemu,
51 magnificans salutes regis sui, et faciens misericordiam christo suo David, et semini ejus in sempiternum.
Koji slavno izbavljaš cara svojega, i èiniš milost pomazaniku svojemu Davidu i sjemenu njegovu dovijeka.
