Psalmorum 2

1 Quare fremuerunt Gentes, et populi meditati sunt inania? Astiterunt reges terræ, et principes convenerunt in unum adversus Dominum, et adversus Christum eius.

Zašto se bune narodi i plemena pomišljaju zaludne stvari?

2 Dirumpamus vincula eorum: et proiiciamus a nobis iugum ipsorum.

Ustaju carevi zemaljski, i knezovi se skupljaju na Gospoda i na pomazanika njegova.

3 Qui habitat in cælis irridebit eos: et Dominus subsannabit eos.

“Raskinimo sveze njihove i zbacimo sa sebe jaram njihov.”

4 Tunc loquetur ad eos in ira sua, et in furore suo conturbabit eos.

Onaj, što živi na nebesima, smije se, Gospod im se potsmijeva.

5 Ego autem constitutus sum rex ab eo super Sion montem sanctum eius, prædicans præceptum eius.

Pa im govori u gnjevu svojem i jarošæu svojom zbunjuje ih:

6 Dominus dixit ad me: Filius meus es tu, ego hodie genui te.

“Ja sam pomazao cara svojega na Sionu, na svetoj gori svojoj.”

7 Postula a me, et dabo tibi Gentes hereditatem tuam, et possessionem tuam terminos terræ.

Kazaæu naredbu Gospodnju; on reèe meni: “ti si sin moj, ja te sad rodih.

8 Reges eos in virga ferrea, et tamquam vas figuli confringes eos.

Išti u mene, i daæu ti narode u našljedstvo, i krajeve zemaljske tebi u državu.

9 Et nunc reges intelligite: erudimini qui iudicatis terram.

Udariæeš ih gvozdenom palicom; razbiæeš ih kao lonèarski sud.”

10 Servite Domino in timore: et exultate ei cum tremore.

Sad, carevi, orazumite se; nauèite se sudije zemaljske!

11 Apprehendite disciplinam nequando irascatur Dominus, et pereatis de via iusta.

Služite Gospodu sa strahom, i radujte se s trepetom.

12 Cum exarserit in brevi ira eius, beati omnes, qui confidunt in eo.

Poštujte sina, da se ne razgnjevi, i vi ne izginete na putu svome; jer æe se gnjev njegov brzo razgorjeti. Blago svjema koji se u nj uzdaju!