Proverbiorum 30
1 Verba Congregantis filii Vomentis. Visio, quam locutus est vir, cum quo est Deus, et qui Deo secum morante confortatus, ait:
Riječi Agura, sina Jakeova, iz Mase; proročanstvo njegovo za Itiela, za Itiela i Ukala.
2 Stultissimus sum virorum, et sapientia hominum non est mecum.
Da, preglup sam da bih bio čovjek i nemam razbora čovječjeg.
3 Non didici sapientiam, et non novi scientiam sanctorum.
Ne stekoh mudrosti i ne poznajem znanosti svetih!
4 Quis ascendit in cælum atque descendit? quis continuit spiritum in manibus suis? quis colligavit aquas quasi in vestimento? quis suscitavit omnes terminos terræ? quod nomen est eius, et quod nomen filii eius, si nosti?
Tko uzađe na nebo i siđe? Tko uhvati vjetar u šake svoje? Tko sabra vode u plašt svoj? Tko postavi krajeve zemaljske? Kako se zove i kako mu se zove sin? Znaš li?
5 Omnis sermo Dei ignitus, clypeus est sperantibus in se:
Svaka je Božja riječ prokušana, štit onima koji se u nj uzdaju.
6 ne addas quidquam verbis illius, et arguaris inveniarisque mendax.
Ne dodaji ništa njegovim riječima, da te ne prekori i ne smatra lažljivim.
7 Duo rogavi te, ne deneges mihi antequam moriar.
Za dvoje te molim, ne uskrati mi, dok ne umrem:
8 Vanitatem, et verba mendacia longe fac a me. Mendicitatem, et divitias ne dederis mihi: tribue tantum victui meo necessaria:
udalji od mene licemjernu i lažnu riječ; ne daj mi siromaštva ni bogatstva: hrani me kruhom mojim dostatnim;
9 ne forte satiatus illiciar ad negandum, et dicam: Quis est Dominus? aut egestate compulsus furer, et periurem nomen Dei mei.
inače bih, presitivši se, zatajio tebe i rekao: “Tko je Jahve?” Ili bih, osiromašivši, krao i oskvrnio ime Boga svojega.
10 Ne accuses servum ad Dominum suum, ne forte maledicat tibi, et corruas.
Ne klevetaj sluge gospodaru njegovu, jer bi te mogao kleti i ti morao okajati.
11 Generatio, quæ patri suo maledicit, et quæ matri suæ non benedicit.
Ima izrod koji kune oca svoga i ne blagoslivlje majke svoje!
12 Generatio, quæ sibi munda videtur, et tamen non est lota a sordibus suis.
Izrod koji za se misli da je čist, a od kala svojeg nije opran!
13 Generatio, cuius excelsi sunt oculi, et palpebræ eius in alta surrectæ.
Izrod uznositih očiju koji visoko diže svoje trepavice!
14 Generatio, quæ pro dentibus gladios habet, et commandit molaribus suis, ut comedat inopes de terra, et pauperes ex hominibus.
Izrod komu su zubi mačevi i očnjaci noževi da proždiru nesretnike na zemlji i siromahe među ljudima!
15 Sanguisugæ duæ sunt filiæ, dicentes: Affer, Affer. Tria sunt insaturabilia, et quartum, quod numquam dicit: Sufficit.
Pijavica ima dvije kćeri: “Daj! Daj!” Postoje tri stvari nezasitne i četiri koje ne kažu: “Dosta!”
16 Infernus, et os vulvæ, et terra, quæ non satiatur aqua: ignis vero numquam dicit: Sufficit. (Sheol h7585)
Carstvo smrti, jalova utroba, zemlja nikad gasna vode i vatra koja nikad ne kaže: “Dosta!” (Sheol h7585)
17 Oculum, qui subsannat patrem, et qui despicit partum matris suæ, effodiant eum corvi de torrentibus, et comedant eum filii aquilæ.
Oko koje se ruga ocu i odriče posluh majci iskljuvat će potočni gavrani i izjesti mladi orlovi.
18 Tria sunt difficilia mihi, et quartum penitus ignoro:
Troje mi je nedokučivo, a četvrto ne razumijem:
19 Viam aquilæ in cælo, viam colubri super petram, viam navis in medio mari, et viam viri in adolescentia.
put orlov po nebu, put zmijin po stijeni, put lađin posred mora i put muškarčev djevojci.
20 Talis est et via mulieris adulteræ, quæ comedit, et tergens os suum dicit: Non sum operata malum.
Takav je put preljubnice: najede se, obriše usta i veli: “Nisam sagriješila.”
21 Per tria movetur terra, et quartum non potest sustinere:
Od troga se zemlja ljulja, a četvrtoga ne može podnijeti:
22 Per servum cum regnaverit: per stultum cum saturatus fuerit cibo:
od roba kad postane kralj i kad se prostak kruha nasiti,
23 per odiosam mulierem cum in matrimonio fuerit assumpta: et per ancillam cum fuerit heres dominæ suæ.
od puštenice kad se uda i sluškinje kad istisne svoju gospodaricu.
24 Quatuor sunt minima terræ, et ipsa sunt sapientiora sapientibus.
Četvero je maleno na zemlji, ali mudrije od mudraca:
25 Formicæ, populus infirmus, qui præparat in messe cibum sibi:
mravi, nejaki stvorovi, koji sebi ljeti spremaju hranu;
26 lepusculus, plebs invalida, qui collocat in petra cubile suum:
jazavci, stvorovi bez moći, što u stijeni grade sebi stan;
27 regem locusta non habet, et egreditur universa per turmas suas:
skakavci, koji nemaju kralja, a svi idu u poretku;
28 stellio manibus nititur, et moratur in ædibus regis.
gušter, što se rukama hvata, a prodire u kraljevske palače.
29 Tria sunt, quæ bene gradiuntur, et quartum, quod incedit feliciter:
Troje ima lijep korak, a četvero lijepo hodi:
30 Leo fortissimus bestiarum, ad nullius pavebit occursum:
lav, junak među zvijerima, koji ni pred kim ne uzmiče;
31 gallus succinctus lumbos: et aries: nec est rex, qui resistat ei.
pijetao što se odvažno šeće među kokošima; jarac koji vodi stado; i kralj sa svojom vojskom.
32 Est qui stultus apparuit postquam elevatus est in sublime: si enim intellexisset, ori suo imposuisset manum.
Ako si ludovao oholeći se ili to svjesno činio, stavi ruku na usta.
33 Qui autem fortiter premit ubera ad eliciendum lac, exprimit butyrum: et qui vehementer emungit, elicit sanguinem: et qui provocat iras, producit discordias.
Kad se mlijeko metÄe, izlazi maslac; kad se nos pritisne, poteče krv; kad se srdžba potisne, dobiva se spor.
