< Proverbiorum 26 >

1 Quomodo nix in æstate, et pluviæ in messe: sic indecens est stulto gloria.
Kao snijeg ljeti ili kiša o žetvi, tako pristaju počasti bezumnomu.
2 Sicut avis ad alia transvolans, et passer quo libet vadens: sic maledictum frustra prolatum in quempiam superveniet.
Kao vrabac kad prhne i lastavica kad odleti, tako se i bezrazložna kletva ne ispunja.
3 Flagellum equo, et camus asino, et virga in dorso imprudentium.
Bič konju, uzda magarcu, a šiba leđima bezumnika.
4 Ne respondeas stulto iuxta stultitiam suam, ne efficiaris ei similis.
Ne odgovaraj bezumniku po njegovoj ludosti, da mu i sam ne postaneš jednak.
5 Responde stulto iuxta stultitiam suam, ne sibi sapiens esse videatur.
Odgovori bezumniku po ludosti njegovoj, da se ne bi učinio sam sebi mudar.
6 Claudus pedibus, et iniquitatem bibens, qui mittit verba per nuncium stultum.
Odsijeca noge sebi i gorčinu pije tko po bezumnom poruke šalje.
7 Quomodo pulchras frustra habet claudus tibias: sic indecens est in ore stultorum parabola.
Klecava bedra u hromoga - mudra je izreka u ustima bezumničkim.
8 Sicut qui mittit lapidem in acervum Mercurii: ita qui tribuit insipienti honorem.
Kamen za praćku vezuje tko bezumnom iskazuje čast.
9 Quomodo si spina nascatur in manu temulenti: sic parabola in ore stultorum.
Trnovita grana u ruci pijanice: mudra izreka u ustima bezumnika.
10 Iudicium determinat causas: et qui imponit stulto silentium, iras mitigat.
Strijelac koji ranjava sve prolaznike: takav je onaj tko unajmljuje bezumnika.
11 Sicut canis, qui revertitur ad vomitum suum, sic imprudens, qui iterat stultitiam suam.
Bezumnik se vraća svojoj ludosti kao što se pas vraća na svoju bljuvotinu.
12 Vidisti hominem sapientem sibi videri? magis illo spem habebit insipiens.
Vidiš li čovjeka koji se sam sebi mudrim čini? Znaj, i od bezumnika ima više nade nego od njega!
13 Dicit piger: Leo est in via, et leæna in itineribus:
Lijenčina veli: “Zvijer je na putu, i lav je na ulicama.”
14 sicut ostium vertitur in cardine suo, ita piger in lectulo suo.
Kao što se vrata okreću na stožerima svojim, tako i lijenčina na postelji svojoj.
15 Abscondit piger manum sub ascella sua, et laborat si ad os suum eam converterit.
Lijenčina umače ruku u zdjelu, ali je ne može prinijeti ustima.
16 Sapientior sibi piger videtur septem viris loquentibus sententias.
Lijenčina se čini sebi mudrijim od sedmorice koji umno odgovaraju.
17 Sicut qui apprehendit auribus canem, sic qui transit impatiens, et commiscetur rixæ alterius.
Psa za uši hvata tko se, u prolazu, umiješa u raspru koja ga se ne tiče.
18 Sicut noxius est qui mittit sagittas, et lanceas in mortem:
Kao bjesomučnik koji baca zublje, strelice i sije smrt,
19 ita vir, fraudulenter nocet amico suo: et cum fuerit deprehensus, dicit: Ludens feci.
takav je čovjek koji vara bližnjega svoga i veli: “Samo se našalih.”
20 Cum defecerint ligna, extinguetur ignis: et susurrone subtracto, iurgia conquiescent.
Kad nestane drva, oganj se gasi, i kad više nema klevetnika, prestaje svađa.
21 Sicut carbones ad prunas, et ligna ad ignem, sic homo iracundus suscitat rixas.
Ugljen je za žeravnicu i drvo za oganj, a svadljivac da raspaljuje svađu.
22 Verba susurronis quasi simplicia, et ipsa perveniunt ad intima ventris.
Klevetnikove su riječi kao slastice: spuštaju se u dno utrobe.
23 Quomodo si argento sordido ornare velis vas fictile, sic labia tumentia cum pessimo corde sociata.
Srebrna gleđa preko zemljana suđa: laskave usne i opako srce.
24 Labiis suis intelligitur inimicus, cum in corde tractaverit dolos.
Mrzitelj hini usnama svojim, a u sebi nosi prijevaru;
25 Quando submiserit vocem suam, ne credideris ei: quoniam septem nequitiæ sunt in corde illius.
ne vjeruj mu kad ljupkim glasom govori, jer u srcu mu je sedam grdila;
26 Qui operit odium fraudulenter, revelabitur malitia eius in consilio.
ako himbom skriva mržnju, njegova će se opačina otkriti na zboru.
27 Qui fodit foveam, incidet in eam: et qui volvit lapidem, revertetur ad eum.
Tko jamu kopa, sam u nju pada, i tko kamen valja, na njega se prevaljuje.
28 Lingua fallax non amat veritatem: et os lubricum operatur ruinas.
Lažljiv jezik mrzi svoje žrtve, laskava usta propast spremaju.

< Proverbiorum 26 >