Lucam 21
1 Respiciens autem vidit eos, qui mittebant munera sua in gazophylacium, divites.
O Isus ando Hramo dikhla e barvalen sar čhon ande riznica love sago daro e Devlešće.
2 Vidit autem et quandam viduam pauperculam mittentem æra minuta duo.
A dikhla vi varesošće čore udovica savi čhuta okote samo duj majcikne kovanice.
3 Et dixit: Vere dico vobis, quia vidua hæc pauper, plus quam omnes misit.
Thaj phendas: “Čačes, phenav tumenđe akaja čori udovice čhuta majbut savorendar.
4 Nam omnes hi ex abundanti sibi miserunt in munera Dei: hæc autem ex eo, quod deest illi, omnem victum suum, quem habuit, misit.
Kaj savora von dine katar piro viško, a voj katar piro čoripe dijas sa so sila.”
5 Et quibusdam dicentibus de templo quod bonis lapidibus, et donis ornatum esset, dixit:
Dok varesave učenikurja ćerenas svato pale godova sar si o Hramo šukar ukrasime e barenca thaj e ukrasenca save e manuša andine e Devlešće, a o Isus phendas:
6 Hæc, quæ videtis, venient dies, in quibus non relinquetur lapis super lapidem, qui non destruatur.
“Avela e vrjama kana katar akava so dićhen či ačhela ni bar pe bareste. Svako avela harado.”
7 Interrogaverunt autem illum, dicentes: Præceptor, quando hæc erunt, et quod signum cum fieri incipient?
E učenikurja phučline les: “Sikavneja, a kana godova avela? Thaj sar džanasa kaj godova uskoro avela?”
8 Qui dixit: Videte ne seducamini: multi enim venient in nomine meo, dicentes quia ego sum: et tempus appropinquavit: nolite ergo ire post eos.
A vo phendas lenđe: “Len sama te na aven hohade kaj but džene avena ande mungro alav thaj phenena korkoro pale peste kaj si von o Mesija thaj phenena: ‘avili e vrjama’. Na džan pale lende!
9 Cum autem audieritis prælia, et seditiones, nolite terreri: oportet primum hæc fieri, sed nondum statim finis.
Kana ašunena pale raturja thaj pale pobune, na daran. Kaj sa godova trubul te avel, ali godova još naj odma o krajo.”
10 Tunc dicebat illis: Surget gens contra gentem, et regnum adversus regnum.
Askal još phendas lenđe: “O them borila pe protiv aver them, thaj e carurja protiv aver carurja.
11 Et terræmotus magni erunt per loca, et pestilentiæ, et fames, terroresque de cælo, et signa magna erunt.
Pe sa e riga e themešće avena e potresurja, bokhalipe thaj nasvalipe. Po nebo avena čudesne znakurja savendar dela e dar pe sa o them.
12 Sed ante hæc omnia iniicient vobis manus suas, et persequentur tradentes in synagogas, et custodias, trahentes ad reges, et præsides propter nomen meum:
Ali, majsigo nego godova sa avel astarena tumen thaj progonina tumen. Zbog mande predaina tumen e manušenđe ande sinagoge te sudin tumenđe. Inđarena tumen angle carurja thaj angle upravitelja zato kaj sledin man.
13 continget autem vobis in testimonium.
Godova avela tumari prilika te den svedočanstvo.
14 Ponite ergo in cordibus vestris non præmeditari quemadmodum respondeatis.
Zato zapamtin na majanglal te gndin so phenena ande tumari obrana!
15 ego enim dabo vobis os, et sapientiam, cui non poterunt resistere, et contradicere omnes adversarii vestri.
Me dava tumen alava thaj kasavi mudrost savjaće našti proturečila niti te odupril pe ni jek tumaro protivniko.
16 Trademini autem a parentibus, et fratribus, et cognatis, et amicis, et morte afficient ex vobis:
A izdaina tumen čak vi tumare dada, deja, phrala, drugarja thaj tumari familija. Varesaven tumendar vi mudarena.
17 et eritis odio omnibus propter nomen meum:
Savora mrzana tumen zato kaj sledin man.
18 et capillus de capite vestro non peribit.
Ali či perela ni jek bal katar tumaro šoro.
19 In patientia vestra possidebitis animas vestras.
Tumare duše spasina pe zbog godova, ako či odustanin.”
20 Cum autem videritis circumdari ab exercitu Ierusalem, tunc scitote quia appropinquavit desolatio eius:
O Isus nastavisarda te phenel lenđe: “A kana dićhena kaj e vojska opkolisardas o Jerusalim, askal džanen kaj avili paše e vrjama kaj avela opustošime.
21 tunc qui in Iudæa sunt, fugiant ad montes: et qui in medio eius, discedant: et qui in regionibus, non intrent in eam.
Askal okola save si ande Judeja neka našen ande gore thaj save si ando gav neka inkljen andar leste, a ni o okola save si ando polje neka či bolden pe ando gav.
22 quia dies ultionis hi sunt, ut impleantur omnia, quæ scripta sunt.
Kaj ande godola đesa avela e Devlešći kazna te pherdol sa so ramol ando Sveto lil.
23 Væ autem prægnantibus, et nutrientibus in illis diebus. erit enim pressura magna super terram, et ira populo huic.
Teško e khamne manušnjenđe thaj okolenđe save den čuči e čhavren ande godola đesa! Kaj avena e bare nevolje pe phuv, thaj e Devlesko gnjevo pe akala manuša.
24 Et cadent in ore gladii: et captivi ducentur in omnes Gentes. et Ierusalem calcabitur a Gentibus: donec impleantur tempora nationum.
Avena mudarde katar o oštro mačo, thaj avena inđarde ando ropstvo pe sasto them. A o Jerusalim uštavena okola save či džanen palo Del dok či isteknil e vrjama okolenđi save či džanen palo Del.”
25 Et erunt signa in sole, et luna, et stellis, et in terris pressura Gentium præ confusione sonitus maris, et fluctuum:
O Isus phendas: “Pojavina pe e znakurja po kham thaj po čhonut thaj pe čereja. A e theme pe phuv astarela o očaj zbog e huka thaj e talasurja andar o more.
26 arescentibus hominibus præ timore, et expectatione, quæ supervenient universo orbi: nam virtutes cælorum movebuntur:
O them merela e daratar thaj katar godova kaj ažućarena so avela pe akava them, kaj vi e nebeske sile avena uzdrmome.
27 et tunc videbunt filium hominis venientem in nube cum potestate magna, et maiestate.
Askal dićhena man, e Čhave e Manušešće, sar avav pe nebeske oblakurja e silava thaj e bare slavava.
28 His autem fieri incipientibus, respicite, et levate capita vestra: quoniam appropinquat redemptio vestra.
Kana počnila sa godova te avel, ušten thaj vazden tumare šore kaj o Del uskoro oslobodila tumen.”
29 Et dixit illis similitudinem: Videte ficulneam, et omnes arbores:
Pale godova o Isus phendas lenđe e usporedba: “Dićhen e smokva ili bilo savo aver kaš.
30 cum producunt iam ex se fructum, scitis quoniam prope est æstas.
Kana dićhen kaj mućen e patrja, korkoro već džanen kaj paše si o milaj.
31 Ita et vos cum videritis hæc fieri, scitote quoniam prope est regnum Dei.
Gajda vi tumen kana dićhen sa akala događaja, džanen kaj si paše o carstvo e Devlesko.
32 Amen dico vobis, quia non præteribit generatio hæc, donec omnia fiant.
Čačes, phenav tumenđe, kaj akava naraštaj sigurno či naćhela dok sa akava či avel.
33 Cælum, et terra transibunt: verba autem mea non transibunt.
O nebo thaj e phuv naćhena, ali mungre alava či naćhena nikad.”
34 Attendite autem vobis, ne forte graventur corda vestra in crapula, et ebrietate, et curis huius vitæ: et superveniat in vos repentina dies illa:
O Isus phendas lenđe: “Len sama te či zuravol tumaro ilo ando handžvali pe palo habe thaj ando matipe ili ande trajošće brige thaj te či iznenadil tumen godova đes,
35 tamquam laqueus enim superveniet in omnes, qui sedent super faciem omnis terræ.
savo avela sago zamka, pe sa e manuša save trajin pe sasti phuv.
36 Vigilate itaque, omni tempore orantes, ut digni habeamini fugere ista omnia, quæ futura sunt, et stare ante Filium hominis.
Zato stražarin thaj molin tumen e Devlešće te šaj naćhen sa akava so trubul te avel thaj te ačhen sago pobednikurja angle mande, anglo Čhavo e Manušesko.”
37 Erat autem diebus docens in templo: noctibus vero exiens, morabatur in monte, qui vocatur Oliveti.
O Isus svako đes sikavelas ando Hramo, a raćava inkljelas thaj raćarelas pe Maslinsko gora.
38 Et omnis populus manicabat ad eum in templo audire eum.
A sa o them već katar e rano detharin avenas leste ando Hramo te ašunen les.
