Lucam 1
1 Quoniam quidem multi conati sunt ordinare narrationem, quæ in nobis completæ sunt, rerum:
Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama -
2 sicut tradiderunt nobis, qui ab initio ipsi viderunt, et ministri fuerunt sermonis:
kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi -
3 visum est et mihi, assecuto omnia a principio diligenter, ex ordine tibi scribere, optime Theophile,
pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati
4 ut cognoscas eorum verborum, de quibus eruditus es, veritatem.
da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen.
5 Fuit in diebus Herodis, regis Iudææ, sacerdos quidam nomine Zacharias de vice Abia, et uxor illius de filiabus Aaron, et nomen eius Elisabeth.
U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta.
6 Erant autem iusti ambo ante Deum, incedentes in omnibus mandatis, et iustificationibus Domini sine querela,
Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim.
7 et non erat illis filius eo quod esset Elisabeth sterilis, et ambo processissent in diebus suis.
No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi.
8 Factum est autem, cum sacerdotio fungeretur in ordine vicis suæ ante Deum,
Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom,
9 secundum consuetudinem sacerdotii, sorte exiit ut incensum poneret, ingressus in templum Domini:
ždrijebom ga zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kad.
10 et omnis multitudo populi erat orans foris hora incensi.
Za vrijeme kađenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo.
11 Apparuit autem illi Angelus Domini, stans a dextris altaris incensi.
A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika.
12 Et Zacharias turbatus est videns, et timor irruit super eum.
Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade.
13 Ait autem ad illum Angelus: Ne timeas Zacharia, quoniam exaudita est deprecatio tua: et uxor tua Elisabeth pariet tibi filium, et vocabis nomen eius Ioannem:
No anđeo mu reče: “Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan.
14 et erit gaudium tibi, et exultatio, et multi in nativitate eius gaudebunt:
Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati.
15 erit enim magnus coram Domino: et vinum, et siceram non bibet, et Spiritu sancto replebitur adhuc ex utero matris suæ:
Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe.
16 et multos filiorum Israel convertet ad Dominum Deum ipsorum:
Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu.
17 et ipse præcedet ante illum in spiritu, et virtute Eliæ: ut convertat corda patrum in filios, et incredulos ad prudentiam iustorum, parare Domino plebem perfectam.
Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan.”
18 Et dixit Zacharias ad Angelum: Unde hoc sciam? ego enim sum senex, et uxor mea processit in diebus suis.
Nato Zaharija reče anđelu: “Po čemu ću ja to razaznati. Ta star sam i žena mi poodmakle dobi.”
19 Et respondens Angelus dixit ei: Ego sum Gabriel, qui asto ante Deum: et missus sum loqui ad te, et hæc tibi evangelizare.
Anđeo mu odgovori: “Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku.
20 Et ecce eris tacens, et non poteris loqui usque in diem, quo hæc fiant, pro eo quod non credidisti verbis meis, quæ implebuntur in tempore suo.
I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne zbude.”
21 Et erat plebs expectans Zachariam: et mirabantur quod tardaret ipse in templo.
Narod je iščekivao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u Svetištu.
22 Egressus autem non poterat loqui ad illos, et cognoverunt quod visionem vidisset in templo. Et ipse erat innuens illis, et permansit mutus.
Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći pa zaključiše da je u Svetištu imao viđenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem.
23 Et factum est, ut impleti sunt dies officii eius abiit in domum suam:
Kad se navršiše dani njegove službe, otiđe kući.
24 post hos autem dies concepit Elisabeth uxor eius, et occultabat se mensibus quinque, dicens:
Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreći:
25 Quia sic fecit mihi Dominus in diebus, quibus respexit auferre opprobrium meum inter homines.
“Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima.”
26 In mense autem sexto, missus est Angelus Gabriel a Deo in civitatem Galilææ, cui nomen Nazareth,
U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret
27 ad Virginem desponsatam viro, cui nomen erat Ioseph, de domo David, et nomen virginis Maria.
k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija.
28 Et ingressus Angelus ad eam dixit: Ave gratia plena: Dominus tecum: Benedicta tu in mulieribus.
Anđeo uđe k njoj i reče: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!”
29 Quæ cum audisset, turbata est in sermone eius, et cogitabat qualis esset ista salutatio.
Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav.
30 Et ait Angelus ei: Ne timeas Maria, invenisti enim gratiam apud Deum.
No anđeo joj reče: “Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga.
31 ecce concipies in utero, et paries filium, et vocabis nomen eius IESUM.
Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus.
32 hic erit magnus, et Filius Altissimi vocabitur, et dabit illi Dominus Deus sedem David patris eius:
On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova,
i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.” (aiōn g165)
34 Dixit autem Maria ad Angelum: Quomodo fiet istud, quoniam virum non cognosco?
Nato će Marija anđelu: “Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?”
35 Et respondens Angelus dixit ei: Spiritus sanctus superveniet in te, et virtus Altissimi obumbrabit tibi. Ideoque et quod nascetur ex te Sanctum, vocabitur Filius Dei.
Anđeo joj odgovori: “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji.
36 Et ecce Elisabeth cognata tua, et ipsa concepit filium in senectute sua: et hic mensis sextus est illi, quæ vocatur sterilis:
A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec.
37 quia non erit impossibile apud Deum omne verbum.
Ta Bogu ništa nije nemoguće!”
38 Dixit autem Maria: Ecce ancilla Domini, fiat mihi secundum verbum tuum. Et discessit ab illa Angelus.
Nato Marija reče: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” I anđeo otiđe od nje.
39 Exurgens autem Maria in diebus illis abiit in montana cum festinatione, in civitatem Iuda:
Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin.
40 Et intravit in domum Zachariæ, et salutavit Elisabeth.
Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu.
41 Et factum est, ut audivit salutationem Mariæ Elisabeth, exultavit infans in utero eius: et repleta est Spiritu sancto Elisabeth:
Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga
42 et exclamavit voce magna, et dixit: Benedicta tu inter mulieres, et benedictus fructus ventris tui.
i povika iz svega glasa: “Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!
43 Et unde hoc mihi ut veniat mater Domini mei ad me?
Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?
44 Ecce enim ut facta est vox salutationis tuæ in auribus meis, exultavit in gaudio infans in utero meo.
Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi.
45 et beata, quæ credidisti, quoniam perficientur ea, quæ dicta sunt tibi a Domino.
Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!”
46 Et ait Maria: Magnificat anima mea Dominum:
Tada Marija reče: “Veliča duša moja Gospodina,
47 et exultavit spiritus meus in Deo salutari meo.
klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,
48 Quia respexit humilitatem ancillæ suæ: ecce enim ex hoc beatam me dicent omnes generationes.
što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
49 Quia fecit mihi magna qui potens est: et sanctum nomen eius.
Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo!
50 Et misericordia eius a progenie in progenies timentibus eum.
Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje.
51 Fecit potentiam in brachio suo: dispersit superbos mente cordis sui.
Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene.
52 Deposuit potentes de sede, et exaltavit humiles.
Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.
53 Esurientes implevit bonis: et divites dimisit inanes.
Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne.
54 Suscepit Israel puerum suum, recordatus misericordiæ suæ.
Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.” (aiōn g165)
56 Mansit autem Maria cum illa quasi mensibus tribus: et reversa est in domum suam.
Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.
57 Elisabeth autem impletum est tempus pariendi, et peperit filium.
Elizabeti se međutim navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina.
58 Et audierunt vicini, et cognati eius quia magnificavit Dominus misericordiam suam cum illa, et congratulabantur ei.
Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.
59 Et factum est in die octavo, venerunt circumcidere puerum, et vocabant eum nomine patris sui Zachariam.
Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca - Zaharija,
60 Et respondens mater eius, dixit: Nequaquam, sed vocabitur Ioannes.
no mati se njegova usprotivi: “Nipošto, nego zvat će se Ivan!”
61 Et dixerunt ad illam: Quia nemo est in cognatione tua, qui vocetur hoc nomine.
Rekoše joj na to: “Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.”
62 Innuebant autem patri eius, quem vellet vocari eum.
Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati.
63 Et postulans pugillarem scripsit, dicens: Ioannes est nomen eius. Et mirati sunt universi.
On zaiska pločicu i napisa “Ivan mu je ime!” Svi se začude,
64 Apertum est autem illico os eius, et lingua eius, et loquebatur benedicens Deum.
a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.
65 Et factus est timor super omnes vicinos eorum: et super omnia montana Iudææ divulgabantur omnia verba hæc:
Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji.
66 et posuerunt omnes, qui audierant in corde suo, dicentes: Quis, putas, puer iste erit? Etenim manus Domini erat cum illo.
I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: “Što li će biti od ovoga djeteta?” Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.
67 Et Zacharias pater eius repletus est Spiritu sancto: et prophetavit, dicens:
A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati:
68 Benedictus Dominus Deus Israel, quia visitavit, et fecit redemptionem plebis suæ:
“Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj!
69 Et erexit cornu salutis nobis: in domo David pueri sui.
Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega,
kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka: (aiōn g165)
71 Salutem ex inimicis nostris, et de manu omnium, qui oderunt nos:
spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze;
72 Ad faciendam misericordiam cum patribus nostris: et memorari testamenti sui sancti.
iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega,
73 Iusiurandum, quod iuravit ad Abraham patrem nostrum, daturum se nobis:
zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da će nam dati
74 Ut sine timore, de manu inimicorum nostrorum liberati, serviamus illi.
te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, služimo bez straha
75 In sanctitate, et iustitia coram ipso, omnibus diebus nostris.
u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje.
76 Et tu puer, propheta Altissimi vocaberis: præibis enim ante faciem Domini parare vias eius:
A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove,
77 Ad dandam scientiam salutis plebi eius: in remissionem peccatorum eorum:
da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih,
78 Per viscera misericordiæ Dei nostri: in quibus visitavit nos, oriens ex alto:
darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine
79 Illuminare his, qui in tenebris, et in umbra mortis sedent: ad dirigendos pedes nostros in viam pacis.
da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira.”
80 Puer autem crescebat, et confortabatur spiritu: et erat in desertis usque in diem ostensionis suæ ad Israel.
Dječak je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.
