Ecclesiastes 7
1 Melius est nomen bonum, quam unguenta pretiosa: et dies mortis die nativitatis.
Bolje je ime nego dobro ulje, i dan smrtni nego dan u koji se ko rodi.
2 Melius est ire ad domum luctus, quam ad domum convivii: in illa enim finis cunctorum admonetur hominum, et vivens cogitat quid futurum sit.
Bolje je iæi u kuæu gdje je žalost nego iæi u kuæu gdje je gozba, jer je ondje kraj svakoga èovjeka, i ko je živ, slaže u srce svoje.
3 Melior est ira risu: quia per tristitiam vultus, corrigitur animus delinquentis.
Bolja je žalost nego smijeh, jer kad je lice neveselo, srce postaje bolje.
4 Cor sapientium ubi tristitia est, et cor stultorum ubi lætitia.
Srce je mudrijeh ljudi u kuæi gdje je žalost, a srce bezumnijeh u kuæi gdje je veselje.
5 Melius est a sapiente corripi, quam stultorum adulatione decipi.
Bolje je slušati karanje mudroga nego da ko sluša pjesmu bezumnijeh.
6 quia sicut sonitus spinarum ardentium sub olla, sic risus stulti: sed et hoc vanitas.
Jer kao što prašti trnje pod loncem, taki je smijeh bezumnikov; i to je taština.
7 Calumnia conturbat sapientem, et perdet robur cordis illius.
Nasilje obezumljuje mudroga, i poklon izopaèuje srce.
8 Melior est finis orationis, quam principium. Melior est patiens arrogante.
Bolji je kraj stvari nego poèetak joj; bolji je ko je strpljiva duha negoli ko je ponosita duha.
9 Ne sis velox ad irascendum: quia ira in sinu stulti requiescit.
Ne budi nagao u duhu svom na gnjev, jer gnjev poèiva u njedrima bezumnijeh.
10 Ne dicas: Quid putas causæ est quod priora tempora meliora fuere quam nunc sunt? stulta enim est huiuscemodi interrogatio.
Ne govori: šta je to, te su preðašnji dani bili bolji od ovijeh? jer ne bi bilo mudro da za to pitaš.
11 Utilior est sapientia cum divitiis, et magis prodest videntibus solem.
Dobra je mudrost s imanjem, i korisna je onima koji vide sunce.
12 Sicut enim protegit sapientia, sic protegit pecunia. hoc autem plus habet eruditio et sapientia, quod vitam tribuunt possessori suo.
Jer je mudrost zaklon, i novci su zaklon; ali je pretežnije znanje mudrosti tijem što daje život onome ko je ima.
13 Considera opera Dei, quod nemo possit corrigere quem ille despexerit.
Pogledaj djelo Božije; jer ko može ispraviti što on iskrivi?
14 In die bona fruere bonis, et malam diem præcave. sicut enim hanc, sic et illam fecit Deus, ut non inveniat homo contra eum iustas querimonias.
U dobro vrijeme uživaj dobro, a u zlo vrijeme gledaj, jer je Bog stvorio jedno prema drugom zato da èovjek ne zna šta æe biti.
15 Hæc quoque vidi in diebus vanitatis meæ: Iustus perit in iustitia sua, et impius multo vivit tempore in malitia sua.
Svašta vidjeh za vremena taštine svoje: pravednika koji propada u pravdi svojoj, i bezbožnika koji dugo živi u svojoj zloæi.
16 Noli esse iustus multum: neque plus sapias quam necesse est, ne obstupescas.
Ne budi suviše pravedan ni suviše mudar; zašto bi sebe upropastio?
17 Ne impie agas multum: et noli esse stultus, ne moriaris in tempore non tuo.
Ne budi suviše bezbožan ni lud; zašto bi umro prije vremena?
18 Bonum est te sustentare iustum, sed et ab illo ne subtrahas manum tuam: quia qui timet Deum, nihil negligit.
Dobro je da držiš jedno a drugo da ne puštaš iz ruke; jer ko se boji Boga izbaviæe se od svega.
19 Sapientia confortavit sapientem super decem principes civitatis.
Mudrost krijepi èovjeka više nego deset knezova koji su u gradu.
20 Non est enim homo iustus in terra, qui faciat bonum, et non peccet.
Doista nema èovjeka pravedna na zemlji koji tvori dobro i ne griješi.
21 Sed et cunctis sermonibus, qui dicuntur, ne accomodes cor tuum: ne forte audias servum tuum maledicentem tibi.
Ne uzimaj na um svašta što se govori, ako bi i slugu svojega èuo gdje te psuje;
22 scit enim conscientia tua, quia et tu crebro maledixisti aliis.
Jer srce tvoje zna da si i ti više puta psovao druge.
23 Cuncta tentavi in sapientia. Dixi: Sapiens efficiar: et ipsa longius recessit a me
Sve to ogledah mudrošæu i rekoh: biæu mudar; ali mudrost bješe daleko od mene.
24 multo magis quam erat: et alta profunditas, quis inveniet eam?
Što je tako daleko i vrlo duboko, ko æe naæi?
25 Lustravi universa animo meo, ut scirem, et considerarem, et quærerem sapientiam, et rationem: et ut cognoscerem impietatem stulti, et errorem imprudentium:
Okretoh se srcem svojim da poznam i izvidim i iznaðem mudrost i razum, i da poznam bezbožnost ludosti i ludost bezumlja.
26 et inveni amariorem morte mulierem, quæ laqueus venatorum est, et sagena cor eius, vincula sunt manus illius. qui placet Deo, effugiet illam: qui autem peccator est, capietur ab illa.
I naðoh da je grèa od smrti žena kojoj je srce mreža i pruglo, kojoj su ruke okovi; ko je mio Bogu, saèuvaæe se od nje, a grješnika æe uhvatiti ona.
27 Ecce hoc inveni, dixit Ecclesiastes, unum et alterum, ut invenirem rationem,
Gle, to naðoh, veli propovjednik, jedno prema drugom, tražeæi da razumijem.
28 quam adhuc quærit anima mea, et non inveni. Virum de mille unum reperi, mulierem ex omnibus non inveni.
Još traži duša moja, ali ne naðoh. Èovjeka jednoga u tisuæi naðoh, ali žene meðu svjema ne naðoh.
29 Solummodo hoc inveni, quod fecerit Deus hominem rectum, et ipse se infinitis miscuerit quæstionibus. Quis talis ut sapiens est? et quis cognovit solutionem verbi?
Samo, gle, ovo naðoh: da je Bog stvorio èovjeka dobra; a oni traže svakojake pomisli.
