Ecclesiastes 10
1 Muscæ morientes perdunt suavitatem unguenti. Pretiosior est sapientia et gloria, parva et ad tempus stultitia.
Uginula muha usmrdi mirisno ulje, a i malo ludosti jače je od mudrosti i časti.
2 Cor sapientis in dextera eius, et cor stulti in sinistra illius.
Mudrac kroči pravim putem, a luđak krivim.
3 Sed et in via stultus ambulans, cum ipse insipiens sit, omnes stultos æstimat.
Dovoljno je da luđak pođe putem: kako razbora nema, svakomu pokazuje da je lud.
4 Si spiritus potestatem habentis ascenderit super te, locum tuum ne demiseris: quia curatio faciet cessare peccata maxima.
Ako se na te digne vladaočev gnjev, ne ostavljaj svoga mjesta, jer blagost sprečava velike grijehe.
5 Est malum quod vidi sub sole, quasi per errorem egrediens a facie principis:
Ima zlo što ga vidjeh pod suncem kao prestupak koji dolazi od vladaoca:
6 positum stultum in dignitate sublimi, et divites sedere deorsum.
ludost se podiže na najviša mjesta, a veliki zauzimaju niske položaje.
7 Vidi servos in equis: et principes ambulantes super terram quasi servos.
Vidjeh sluge na konjima, a knezove gdje idu pješice kao sluge.
8 Qui fodit foveam, incidet in eam: et qui dissipat sepem, mordebit eum coluber.
Tko jamu kopa, u nju pada; i tko ruši zid, ujeda ga zmija.
9 Qui transfert lapides, affligetur in eis: et qui scindit ligna, vulnerabitur ab eis.
Tko lomi kamenje, ono ga ranjava; tko cijepa drva, može nastradati.
10 Si retusum fuerit ferrum, et hoc non ut prius, sed hebetatum fuerit, multo labore exacuetur, et post industriam sequetur sapientia.
Kad zatupi željezo i oštrica mu nije nabrušena, tada treba više snage; a nagrada mudrosti je uspjeh.
11 Si mordeat serpens in silentio, nihil eo minus habet qui occulte detrahit.
Ako zmija ujede prije čaranja, ništa onda opčaratelj ne koristi.
12 Verba oris sapientis gratia: et labia insipientis præcipitabunt eum:
Pune su miline riječi iz usta mudraca, a bezumnika upropašćuju njegove usne.
13 Initium verborum eius stultitia, et novissimum oris illius error pessimus.
On počinje svoje besjede ludošću i svršava ih potpunim bezumljem.
14 Stultus verba multiplicat. Ignorat homo quid ante se fuerit: et quid post se futurum sit, quis ei poterit indicare?
Luđak previše govori: čovjek ne poznaje budućnost, i tko mu može kazati što će poslije njega biti?
15 Labor stultorum affliget eos, qui nesciunt in urbem pergere.
Luđake mori njihov trud; tko ne zna puta, ne može u grad.
16 Væ tibi terra, cuius rex puer est, et cuius principes mane comedunt.
Jao tebi, zemljo, kad ti je kralj premlad i knezovi se već ujutro goste.
17 Beata terra, cuius rex nobilis est, et cuius principes vescuntur in tempore suo ad reficiendum, et non ad luxuriam.
Blago tebi, zemljo, kad ti je kralj plemenit i knezovi ti u svoje vrijeme blaguju da se okrijepe, a ne da se opiju.
18 In pigritiis humiliabitur contignatio, et in infirmitate manuum perstillabit domus.
S lijenosti se ugiblju grede, zbog nebrige prokišnjava kuća.
19 In risum faciunt panem, et vinum ut epulentur viventes: et pecuniæ obediunt omnia.
Ali su gozbe radi zabave i vino uveseljava život, a novci pribavljaju sve.
20 In cogitatione tua regi ne detrahas, et in secreto cubiculi tui ne maledixeris diviti: quia et aves cæli portabunt vocem tuam, et qui habet pennas annunciabit sententiam.
Ni u svojoj misli ne kuni kralja, ni u svojoj ložnici ne kuni bogataša, jer će ptice odnijeti glas i kleveta lako okrilati.
