Romanos 6
1 Quid ergo dicemus? Permanebimus in peccato ut gratia abundet?
Što ćemo dakle reći? Da ostanemo u grijehu da milost izobiluje?
2 Absit. Qui enim mortui sumus peccato, quomodo adhuc vivemus in illo?
Nipošto! Jednom umrli grijehu, kako da još živimo u njemu?
3 An ignoratis quia quicumque baptizati sumus in Christo Iesu, in morte ipsius baptizati sumus?
Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni.
4 Consepulti enim sumus cum illo per baptismum in mortem: ut quomodo Christus surrexit a mortuis per gloriam Patris, ita et nos in novitate vitæ ambulemus.
Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.
5 Si enim complantati facti sumus similitudini mortis eius: simul et resurrectionis erimus.
Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću.
6 Hoc scientes, quia vetus homo noster simul crucifixus est, ut destruatur corpus peccati, et ultra non serviamus peccato.
Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu.
7 Qui enim mortuus est, iustificatus est a peccato.
Ta tko umre, opravdan je od grijeha.
8 Si autem mortui sumus cum Christo: credimus quia simul etiam vivemus cum Christo:
Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime.
9 scientes quod Christus resurgens ex mortuis iam non moritur, mors illi ultra non dominabitur.
Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje.
10 Quod enim mortuus est peccato, mortuus est semel: quod autem vivit, vivit Deo.
Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu.
11 Ita et vos existimate, vos mortuos quidem esse peccato, viventes autem Deo, in Christo Iesu Domino nostro.
Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!
12 Non ergo regnet peccatum in vestro mortali corpore ut obediatis concupiscentiis eius.
Neka dakle ne kraljuje grijeh u vašem smrtnom tijelu da slušate njegove požude;
13 Sed neque exhibeatis membra vestra arma iniquitatis peccato: sed exhibete vos Deo, tamquam ex mortuis viventes: et membra vestra arma iustitiæ Deo.
i ne predajite grijehu udova svojih za oružje nepravde, nego sebe, od mrtvih oživjele, predajte Bogu i udove svoje dajte Bogu za oružje pravednosti.
14 Peccatum enim vobis non dominabitur: non enim sub lege estis, sed sub gratia.
Valjda grijeh neće vama gospodovati! Ta niste pod Zakonom nego pod milošću!
15 Quid ergo? Peccabimus, quoniam non sumus sub lege, sed sub gratia? Absit.
Što dakle? Da griješimo jer nismo pod Zakonom nego pod milošću? Nipošto!
16 Nescitis quoniam cui exhibetis vos servos ad obediendum, servi estis eius, cui obeditis, sive peccati ad mortem, sive obeditionis ad iustitiam?
Ne znate li: ako se komu predate za robove, na poslušnost, robovi ste onoga koga slušate: bilo grijeha - na smrt, bilo poslušnosti - na pravednost.
17 Gratias autem Deo quod fuistis servi peccati, obedistis autem ex corde in eam formam doctrinæ, in quam traditi estis.
Bijaste robovi grijeha, ali ste, hvala Bogu, od srca poslušali ono pravilo nauka kojemu ste povjereni;
18 Liberati autem a peccato, servi facti estis iustitiæ.
da, oslobođeni grijeha, postadoste sluge pravednosti.
19 Humanum dico, propter infirmitatem carnis vestræ: sicut enim exhibuistis membra vestra servire immunditiæ, et iniquitati ad iniquitatem, ita nunc exhibete membra vestra servire iustitiæ in santificationem.
Po ljudsku govorim zbog vaše ljudske slabosti: kao što nekoć predadoste udove svoje za robove nečistoći i bezakonju - do bezakonja, tako sada predajte udove svoje za robove pravednosti - do posvećenja.
20 Cum enim servi essetis peccati, liberi fuistis iustitiæ.
Uistinu, kad bijaste robovi grijeha, “slobodni” bijaste od pravednosti.
21 Quem ergo fructum habuistis tunc in illis, in quibus nunc erubescitis? Nam finis illorum mors est.
Pa kakav ste plod onda imali? Onoga se sada stidite jer svršetak je tomu - smrt.
