Psalmorum 90

1 Oratio Moysi hominis Dei. Domine, refugium factus es nobis: a generatione in generationem.

Molitva. Mojsija, sluge Božjega. Jahve, ti nam bijaše okrilje od koljena do koljena.

2 Priusquam montes fierent, aut formaretur terra, et orbis: a sæculo et usque in sæculum tu es Deus.

Prije nego se rodiše bregovi, prije nego postade kopno i krug zemaljski, od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi!

3 Ne avertas hominem in humilitatem: et dixisti: Convertimini filii hominum.

Smrtnike u prah vraćaš i veliš: “Vratite se, sinovi ljudski!”

4 Quoniam mille anni ante oculos tuos, tamquam dies hesterna, quæ præteriit, Et custodia in nocte,

Jer je tisuću godina u očima tvojim k'o jučerašnji dan koji je minuo i kao straža noćna.

5 quæ pro nihilo habentur, eorum anni erunt.

Razgoniš ih k'o jutarnji san, kao trava su što se zeleni:

6 Mane sicut herba transeat, mane floreat, et transeat: vespere decidat, induret, et arescat.

jutrom cvate i sva se zeleni, a uvečer - već se suši i vene.

7 Quia defecimus in ira tua, et in furore tuo turbati sumus.

Zaista, izjeda nas tvoja srdžba i zbunjuje ljutina tvoja.

8 Posuisti iniquitates nostras in conspectu tuo: sæculum nostrum in illuminatione vultus tui.

Naše si grijehe stavio pred svoje oči, naše potajne grijehe na svjetlost lica svojega.

9 Quoniam omnes dies nostri defecerunt: et in ira tua defecimus. Anni nostri sicut aranea meditabuntur:

Jer svi naši dani prođoše u gnjevu tvojemu, kao uzdah dovršismo godine svoje.

10 dies annorum nostrorum in ipsis, septuaginta anni. Si autem in potentatibus octoginta anni: et amplius eorum, labor et dolor. Quoniam supervenit mansuetudo: et corripiemur.

Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, ako smo snažni, i osamdeset; a većina od njih muka je i ništavost: jer prolaze brzo i mi letimo odavle.

11 Quis novit potestatem iræ tuæ: et præ timore tuo iram tuam

Tko će mjeriti žestinu gnjeva tvojega, tko proniknuti srdžbu tvoju?

12 dinumerare? Dexteram tuam sic notam fac: et eruditos corde in sapientia.

Nauči nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce.

13 Convertere Domine usquequo? et deprecabilis esto super servos tuos.

Vrati se k nama, Jahve! TÓa dokle ćeš? Milostiv budi slugama svojim!

14 Repleti sumus mane misericordia tua: et exultavimus, et delectati sumus omnibus diebus nostris.

Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, da kličemo i da se veselimo u sve dane!

15 Lætati sumus pro diebus, quibus nos humiliasti: annis, quibus vidimus mala.

Obraduj nas za dane kad si nas šibao, za ljeta kad smo stradali!

16 Respice in servos tuos, et in opera tua: et dirige filios eorum.

Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje i tvoja slava na djeci njihovoj!

17 Et sit splendor Domini Dei nostri super nos, et opera manuum nostrarum dirige super nos: et opus manuum nostrarum dirige.

Dobrota Jahve, Boga našega, nek' bude nad nama daj da nam uspije djelo naših ruku, djelo ruku naših nek' uspije.