Psalmorum 80
1 In finem, Pro iis, qui commutabuntur, testimonium Asaph, Psalmus. Qui regis Israel, intende: qui deducis velut ovem Ioseph. Qui sedes super cherubim, manifestare
Pastire Izrailjev, èuj! koji vodiš sinove Josifove kao ovce, koji sjediš na heruvimima, javi se!
2 coram Ephraim, Beniamin, et Manasse. Excita potentiam tuam, et veni, ut salvos facias nos.
Pred Jefremom i Venijaminom i Manasijom probudi krjepost svoju, i hodi da nam pomožeš.
3 Deus converte nos: et ostende faciem tuam, et salvi erimus.
Bože! povrati nas, neka zasja lice tvoje da se spasemo!
4 Domine Deus virtutum, quousque irasceris super orationem servi tui?
Gospode, Bože nad vojskama! dokle æeš se gnjeviti kad te moli narod tvoj?
5 Cibabis nos pane lacrymarum: et potum dabis nobis in lacrymis in mensura?
Hraniš ih hljebom suznijem, i pojiš ih suzama trostrukom mjerom.
6 Posuisti nos in contradictionem vicinis nostris: et inimici nostri subsannaverunt nos.
Uèinio si da se oko nas svaðaju susjedi naši, i neprijatelji se naši smiju meðu sobom.
7 Deus virtutum converte nos: et ostende faciem tuam: et salvi erimus.
Bože nad vojskama! povrati nas, neka zasja lice tvoje da se spasemo!
8 Vineam de Ægypto transtulisti: eiecisti Gentes, et plantasti eam.
Iz Misira si prenio èokot, izagnao narode, i posadio ga.
9 Dux itineris fuisti in conspectu eius: plantasti radices eius, et implevit terram.
Okrèio si za nj, i on pusti žile, i zauze svu zemlju.
10 Operuit montes umbra eius: et arbusta eius cedros Dei.
Gore se pokriše njegovijem sjenom, i loze su mu kao kedri Božiji.
11 Extendit palmites suos usque ad mare: et usque ad flumen propagines eius.
Pustio je loze svoje do mora i ogranke svoje do rijeke.
12 Ut quid destruxisti maceriam eius: et vindemiant eam omnes, qui prætergrediuntur viam?
Zašto si mu razvalio ogradu, da ga kida ko god proðe?
13 Exterminavit eam aper de silva: et singularis ferus depastus est eam.
Gorski vepar podgriza ga, i poljska zvijer jede ga.
14 Deus virtutum convertere: respice de cælo, et vide, et visita vineam istam.
Bože nad vojskama! obrati se, pogledaj s neba i vidi, i obiði vinograd ovaj,
15 Et perfice eam, quam plantavit dextera tua: et super filium hominis, quem confirmasti tibi.
Sad ovaj, koji je posadila desnica tvoja, i sina, kojega si ukrijepio sebi!
16 Incensa igni, et suffossa ab increpatione vultus tui peribunt.
Popaljen je ognjem, isjeèen, od strašnoga pogleda tvojega propade.
17 Fiat manus tua super virum dexteræ tuæ: et super filium hominis, quem confirmasti tibi.
Neka bude ruka tvoja nad èovjekom desnice tvoje, nad sinom èovjeèijim kojega si utvrdio sebi!
18 Et non discedimus a te, vivificabis nos: et nomen tuum invocabimus.
I neæemo otstupiti od tebe, oživi nas, i ime tvoje prizivaæemo.
19 Domine Deus virtutum converte nos: et ostende faciem tuam, et salvi erimus.
Gospode, Bože nad vojskama! povrati nas, neka zasja lice tvoje, da se spasemo!
