Psalmorum 78
1 Intellectus Asaph. Attendite popule meus legem meam: inclinate aurem vestram in verba oris mei.
Poučna pjesma. Asafova. Poslušaj, narode moj, moju nauku, prikloni uho riječima usta mojih!
2 Aperiam in parabolis os meum: loquar propositiones ab initio.
Otvorit ću svoja usta na pouku, iznijet ću tajne iz vremena davnih.
3 Quanta audivimus et cognovimus ea: et patres nostri narraverunt nobis.
Ono što čusmo i saznasmo, što nam kazivahu oci,
4 Non sunt occultata a filiis eorum, in generatione altera. Narrantes laudes Domini, et virtutes eius, et mirabilia eius quæ fecit.
nećemo kriti djeci njihovoj, predat ćemo budućem koljenu: slavu Jahvinu i silu njegovu i djela čudesna što ih učini.
5 Et suscitavit testimonium in Iacob: et legem posuit in Israel. Quanta mandavit patribus nostris nota facere ea filiis suis:
Svjedočanstvo podiže on u Jakovu, Zakon postavi u Izraelu, da ono što naredi ocima našim oni djeci svojoj objave,
6 ut cognoscat generatio altera. Filii qui nascentur, et exurgent, et narrabunt filiis suis,
da sazna budući naraštaj, i sinovi koji će se roditi da djeci svojoj kazuju
7 Ut ponant in Deo spem suam, et non obliviscantur operum Dei: et mandata eius exquirant.
da u Boga ufanje svoje stave i ne zaborave djela Božjih, već da vrše zapovijedi njegove,
8 Ne fiant sicut patres eorum: generatio prava et exasperans. Generatio, quæ non direxit cor suum: et non est creditus cum Deo spiritus eius.
kako ne bi bili, kao oci njihovi, naraštaj buntovan, prkosan - naraštaj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran.
9 Filii Ephrem intendentes et mittentes arcum: conversi sunt in die belli.
Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom, u dan bitke okrenuše leđa.
10 Non custodierunt testamentum Dei, et in lege eius noluerunt ambulare.
Saveza s Bogom ne održaše i ne htjedoše hoditi po Zakonu njegovu.
11 Et obliti sunt benefactorum eius, et mirabilium eius quæ ostendit eis.
Zaboraviše na djela njegova, na čudesa koja im pokaza.
12 Coram patribus eorum fecit mirabilia in terra Ægypti, in campo Taneos.
Pred njihovim ocima činio je znakove u Egiptu, u Soanskom polju.
13 Interrupit mare, et perduxit eos: et statuit aquas quasi in utre.
On more razdijeli i njih prevede, vode kao nasip uzdiže.
14 Et deduxit eos in nube diei: et tota nocte in illuminatione ignis.
Danju ih vodio oblakom, a svu noć ognjem blistavim.
15 Interrupit petram in eremo: et adaquavit eos velut in abysso multa.
U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana.
16 Et eduxit aquam de petra: et deduxit tamquam flumina aquas.
Iz stijene izbi potoke te izvede vode k'o velike rijeke.
17 Et apposuerunt adhuc peccare ei: in iram excitaverunt Excelsum in inaquoso.
A oni jednako griješiše, prkosiše Višnjem u pustinji.
18 Et tentaverunt Deum in cordibus suis: ut peterent escas animabus suis.
Boga su kušali u srcima svojim ištuć' (jela) svojoj pohlepnosti.
19 Et male locuti sunt de Deo: dixerunt: Numquid poterit Deus parare mensam in deserto?
Prigovarali su Bogu i pitali: “Može li Gospod stol u pustinji prostrti?
20 Quoniam percussit petram, et fluxerunt aquæ, et torrentes inundaverunt. Numquid et panem poterit dare, aut parare mensam populo suo?
Eno, udari u hrid, i voda poteče i provreše potoci: a može li dati i kruha, i mesa pružiti svome narodu?”
21 Ideo audivit Dominus, et distulit: et ignis accensus est in Iacob, et ira ascendit in Israel:
Kad to začu Jahve, gnjevom usplamtje: oganj se raspali protiv Jakova, srdžba se razjari protiv Izraela,
22 Quia non crediderunt in Deo, nec speraverunt in salutari eius:
jer ne vjerovaše Bogu niti se u njegovu pomoć uzdaše.
23 Et mandavit nubibus desuper, et ianuas cæli aperuit.
Pa ozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske,
24 Et pluit illis manna ad manducandum, et panem cæli dedit eis.
k'o kišu prosu na njih mÓanu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim.
25 Panem angelorum manducavit homo: cibaria misit eis in abundantia.
Čovjek blagovaše kruh Jakih; on im dade hrane do sitosti.
26 Transtulit Austrum de cælo: et induxit in virtute sua Africum.
Probudi na nebu vjetar istočni i svojom silom južnjak dovede.
27 Et pluit super eos sicut pulverem carnes, et sicut arenam maris volatilia pennata.
Prosu na njih mesa k'o prašine i ptice krilatice k'o pijeska morskoga.
28 Et ceciderunt in medio castrorum eorum: circa tabernacula eorum.
Padoše usred njihova tabora i oko šatora njihovih.
29 Et manducaverunt et saturati sunt nimis, et desiderium eorum attulit eis:
Jeli su i nasitili se, želju njihovu on im ispuni.
30 non sunt fraudati a desiderio suo. Adhuc escæ eorum erant in ore ipsorum,
Još nisu svoju utažili pohlepu i jelo im još bješe u ustima,
31 et ira Dei ascendit super eos. Et occidit pingues eorum, et electos Israel impedivit.
kad se srdžba Božja na njih raspali: pokosi smrću prvake njihove i mladiće pobi Izraelove.
32 In omnibus his peccaverunt adhuc: et non crediderunt in mirabilibus eius.
Uza sve to griješiše dalje i ne vjerovaše u čudesna djela njegova.
33 Et defecerunt in vanitate dies eorum: et anni eorum cum festinatione.
I skonča im dane jednim dahom i njihova ljeta naglim svršetkom.
34 Cum occideret eos, quærebant eum: et revertebantur, et diluculo veniebant ad eum.
Kad ih ubijaše, tražiše ga i opet pitahu za Boga;
35 Et rememorati sunt quia Deus adiutor est eorum: et Deus excelsus redemptor eorum est.
spominjahu se da je Bog hridina njihova i Svevišnji njihov otkupitelj.
36 Et dilexerunt eum in ore suo, et lingua sua mentiti sunt ei:
Ali ga opet ustima svojim varahu i jezikom svojim lagahu njemu.
37 Cor autem eorum non erat rectum cum eo: nec fideles habiti sunt in testamento eius.
Njihovo srce s njime ne bijaše, nit' bijahu vjerni Savezu njegovu.
38 Ipse autem est misericors, et propitius fiet peccatis eorum: et non disperdet eos. Et abundavit ut averteret iram suam: et non accendit omnem iram suam:
A on im milosrdno grijeh praštao i nije ih posmicao; često je gnjev svoj susprezao da ne plane svom jarošću.
39 Et recordatus est quia caro sunt: spiritus vadens, et non rediens.
Spominjao se da su pÓut i dah koji odlazi i ne vraća se više.
40 Quoties exacerbaverunt eum in deserto, in iram concitaverunt eum in inaquoso?
Koliko mu prkosiše u pustinji i žalostiše ga u samotnom kraju!
41 Et conversi sunt, et tentaverunt Deum: et Sanctum Israel exacerbaverunt.
Sve nanovo iskušavahu Boga i vrijeđahu Sveca Izraelova
42 Non sunt recordati manus eius, die qua redemit eos de manu tribulantis,
ne spominjuć' se ruke njegove ni dana kad ih od dušmana izbavi,
43 Sicut posuit in Ægypto signa sua, et prodigia sua in campo Taneos.
ni znakova njegovih u Egiptu, ni čudesnih djela u polju Soanskom.
44 Et convertit in sanguinem flumina eorum, et imbres eorum, ne biberent.
U krv im pretvori rijeke i potoke, da ne piju.
45 Misit in eos cœnomyiam, et comedit eos: et ranam, et disperdidit eos.
Posla na njih obade da ih žderu i žabe da ih more.
46 Et dedit ærugini fructus eorum: et labores eorum locustæ.
I predade skakavcu žetvu njihovu, i plod muke njihove žderaču.
47 Et occidit in grandine vineas eorum: et moros eorum in pruina.
Vinograde im tučom udari, a mrazom smokvike njihove.
48 Et tradidit grandini iumenta eorum: et possessionem eorum igni.
I predade grÓadu njihova goveda i munjama stada njihova.
49 Misit in eos iram indignationis suæ: indignationem, et iram, et tribulationem: immissiones per angelos malos.
Obori na njih svu žestinu gnjeva svog, jarost, bijes i nevolju: posla na njih anđele nesreće.
50 Viam fecit semitæ iræ suæ, non pepercit a morte animabus eorum: et iumenta eorum in morte conclusit.
I put gnjevu svojem otvori: ne poštedje im život od smrti, životinje im izruči pošasti.
51 Et percussit omne primogenitum in terra Ægypti: primitias omnis laboris eorum in tabernaculis Cham.
Pobi u Egiptu sve prvorođeno, prvence u šatorju Hamovu.
52 Et abstulit sicut oves populum suum: et perduxit eos tamquam gregem in deserto.
I povede narod svoj kao ovce i vođaše ih kao stado kroz pustinju.
53 Et deduxit eos in spe, et non timuerunt: et inimicos eorum operuit mare.
Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, a more je prekrilo dušmane njihove.
54 Et induxit eos in montem sanctificationis suæ, montem, quem acquisivit dextera eius. Et eiecit a facie eorum Gentes: et sorte divisit eis terram in funiculo distributionis.
U Svetu zemlju svoju on ih odvede, na bregove što mu ih osvoji desnica.
55 Et habitare fecit in tabernaculis eorum tribus Israel.
Pred njima istjera pogane, konopom im podijeli baštinu, pod šatorjem njihovim naseli plemena izraelska.
56 Et tentaverunt, et exacerbaverunt Deum excelsum: et testimonia eius non custodierunt.
A oni iskušavali i gnjevili Boga Višnjega i nisu držali zapovijedi njegovih.
57 Et averterunt se, et non servaverunt pactum: quemadmodum patres eorum, conversi sunt in arcum pravum.
Otpadoše, iznevjeriše se k'o oci njihovi, k'o luk nepouzdan oni zatajiše.
58 In iram concitaverunt eum in collibus suis: et in sculptilibus suis ad æmulationem eum provocaverunt.
Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama, na ljubomor navedoše kumirima svojim.
59 Audivit Deus, et sprevit: et ad nihilum redegit valde Israel.
Bog vidje i gnjevom planu, odbaci posve Izraela.
60 Et repulit tabernaculum Silo, tabernaculum suum, ubi habitavit in hominibus.
I napusti boravište svoje u Šilu, Šator u kojem prebivaše s ljudima.
61 Et tradidit in captivitatem virtutem eorum: et pulchritudinem eorum in manus inimici.
Preda u ropstvo snagu svoju i svoju diku u ruke dušmanske.
62 Et conclusit in gladio populum suum: et hereditatem suam sprevit.
Narod svoj prepusti maču, raspali se na svoju baštinu.
63 Iuvenes eorum comedit ignis: et virgines eorum non sunt lamentatæ.
Mladiće njihove oganj proguta, ne udaše se djevice njihove.
64 Sacerdotes eorum in gladio ceciderunt: et viduæ eorum non plorabantur.
Svećenici njihovi padoše od mača, ne zaplakaše Óudove njihove.
65 Et excitatus est tamquam dormiens Dominus, tamquam potens crapulatus a vino.
Tad se k'o oda sna trgnu Gospodin, k'o ratnik vinom savladan.
66 Et percussit inimicos suos in posteriora: opprobrium sempiternum dedit illis.
Udari otraga dušmane svoje, sramotu im vječitu zadade.
67 Et repulit tabernaculum Ioseph: et tribum Ephraim non elegit:
On odbaci šator Josipov i Efrajimovo pleme ne odabra,
68 Sed elegit tribum Iuda, montem Sion quem dilexit.
već odabra pleme Judino i goru Sion koja mu omilje.
69 Et ædificavit sicut unicornium sanctificium suum in terra, quam fundavit in sæcula.
Sagradi Svetište k'o nebo visoko, k'o zemlju utemelji ga dovijeka.
70 Et elegit David servum suum, et sustulit eum de gregibus ovium: de post fœtantes accepit eum.
Izabra Davida, slugu svojega, uze ga od torova ovčjih;
71 Pascere Iacob servum suum, et Israel hereditatem suam:
odvede ga od ovaca dojilica da pase Jakova, narod njegov, Izraela, baštinu njegovu.
72 Et pavit eos in innocentia cordis sui: et in intellectibus manuum suarum deduxit eos.
I pasao ih je srcem čestitim i brižljivim rukama vodio.
