Psalmorum 77

1 In finem, pro Idithun, Psalmus Asaph. Voce mea ad Dominum clamavi: voce mea ad Deum, et intendit mihi.

Zborovođi. Po Jedutunu. Asafov. Psalam. Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu diže i on me čuje.

2 In die tribulationis meæ Deum exquisivi, manibus meis nocte contra eum: et non sum deceptus. Renuit consolari anima mea,

U dan nevolje tražim Gospodina, noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješit' duša moja.

3 memor fui Dei, et delectatus sum, et exercitatus sum: et defecit spiritus meus.

Spominjem se Boga i uzdišem; kad razmišljam, daha mi nestane.

4 Anticipaverunt vigilias oculi mei: turbatus sum, et non sum locutus.

Vjeđe moje držiš, potresen sam, ne mogu govoriti.

5 Cogitavi dies antiquos: et annos æternos in mente habui.

Mislim na drevne dane i sjećam se davnih godina;

6 Et meditatus sum nocte cum corde meo, et exercitabar, et scopebam spiritum meum.

razmišljam noću u srcu, mislim, i duh moj ispituje:

7 Numquid in æternum proiiciet Deus: aut non apponet ut complacitior sit adhuc?

“Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i hoće li ikad još biti milostiv?

8 Aut in finem misericordiam suam abscindet, a generatione in generationem?

Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja?

9 Aut obliviscetur misereri Deus? aut continebit in ira sua misericordias suas?

Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?”

10 Et dixi nunc cœpi: hæc mutatio dexteræ Excelsi.

I govorim: “Ovo je bol moja: promijenila se desnica Višnjega.”

11 Memor fui operum Domini: quia memor ero ab initio mirabilium tuorum,

Spominjem se djela Jahvinih, sjećam se tvojih pradavnih čudesa.

12 et meditabor in omnibus operibus tuis: et in adinventionibus tuis exercebor.

Promatram sva djela tvoja, razmatram ono što si učinio.

13 Deus in sancto via tua: quis Deus magnus sicut Deus noster?

Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš?

14 Tu es Deus qui facis mirabilia. Notam fecisti in populis virtutem tuam:

Ti si Bog koji čudesa stvaraš, na pucima si pokazao silu svoju.

15 redemisti in brachio tuo populum tuum, filios Iacob, et Ioseph.

Mišicom si izbavio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove.

16 Viderunt te aquæ Deus, viderunt te aquæ: et timuerunt, et turbatæ sunt abyssi.

Vode te ugledaše, Bože, ugledaše te vode i ustuknuše, bezdani se uzburkaše.

17 Multitudo sonitus aquarum: vocem dederunt nubes. Etenim sagittæ tuæ transeunt:

Oblaci prosuše vode, oblaci zatutnjiše gromom i tvoje strijele poletješe.

18 vox tonitrui tui in rota. Illuxerunt coruscationes tuæ orbi terræ: commota est et contremuit terra.

Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetliše krug zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta.

19 In mari via tua, et semitæ tuæ in aquis multis: et vestigia tua non cognoscentur.

Kroz more put se otvori tebi i tvoja staza kroz vode goleme, a tragova tvojih nitko ne vidje.

20 Deduxisti sicut oves populum tuum, in manu Moysi et Aaron.

Ti si svoj narod vodio kao stado rukama Mojsija i Arona.