Psalmorum 68
1 In finem, Psalmus Cantici ipsi David. Exurgat Deus, et dissipentur inimici eius, et fugiant qui oderunt eum, a facie eius.
Zborovođi. Davidov. Psalam. Pjesma. Bog nek' ustane! Razbježali se dušmani njegovi! Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim!
2 Sicut deficit fumus, deficiant: sicut fluit cera a facie ignis, sic pereant peccatores a facie Dei.
Kao što dim iščezava, i njih neka nestane! Kako se vosak topi na ognju, nek' nestane grešnika pred licem Božjim!
3 Et iusti epulentur, et exultent in conspectu Dei: et delectentur in lætitia.
Pravedni neka se raduju, neka klikću pred Bogom, neka kliču od radosti.
4 Cantate Deo, psalmum dicite nomini eius: iter facite ei, qui ascendit super occasum: Dominus nomen illi. Exultate in conspectu eius, turbabuntur a facie eius,
Pjevajte Bogu, slavite mu ime! Poravnajte put onome koji ide pustinjom - kojemu je ime Jahve - i kličite pred njim!
5 patris orphanorum, et iudicis viduarum. Deus in loco sancto suo:
Otac sirota, branitelj udovica, Bog je u svom svetom šatoru.
6 Deus qui inhabitare facit unius moris in domo: Qui educit vinctos in fortitudine, similiter eos, qui exasperant, qui habitant in sepulchris.
Napuštene okućit će Jahve, sužnjima pružit' sretnu slobodu: buntovnici samo ostaše u sažganoj pustinji.
7 Deus cum egredereris in conspectu populi tui, cum pertransires in deserto,
Kad si stupao, Bože, pred narodom svojim, dok si prolazio pustinjom,
8 terra mota est, etenim cæli distillaverunt a facie Dei Sinai, a facie Dei Israel.
tresla se zemlja, nebo se rosilo pred Bogom, Sinaj drhtao pred Bogom, Bogom Izraela.
9 Pluviam voluntariam segregabis Deus hereditati tuæ: et infirmata est, tu vero perfecisti eam.
Blagoslovljen dažd pustio si, Bože, na baštinu svoju, okrijepio je umornu.
10 Animalia tua habitabunt in ea: parasti in dulcedine tua pauperi, Deus.
Stado se tvoje nastani u njoj, u dobroti, Bože, ti je spremi siromahu.
11 Dominus dabit verbum evangelizantibus, virtute multa.
Jahve riječ zadaje, veliko je mnoštvo radosnih vjesnika:
12 Rex virtutum dilecti dilecti: et speciei domus dividere spolia.
kraljevi vojska bježe te bježe, domaćice plijen dijele.
13 Si dormiatis inter medios cleros, pennæ columbæ deargentatæ, et posteriora dorsi eius in pallore auri.
Dok vi počivaste među stadima, krila golubice zablistaše srebrom, a njeno perje žućkastim zlatom:
14 Dum discernit cælestis reges super eam, nive dealbabuntur in Selmon:
ondje Svemogući razbijaše kraljeve, a ona poput snijega zablista na Salmonu.
15 mons Dei, mons pinguis. Mons coagulatus, mons pinguis:
Božanska je gora gora bašanska vrletna.
16 ut quid suspicamini montes coagulatos? Mons, in quo beneplacitum est Deo habitare in eo: etenim Dominus habitabit in finem.
Zašto vi, gore vrletne, zavidno gledate na goru gdje se svidje Bogu prebivati? Jahve će na njoj boraviti svagda!
17 Currus Dei decem millibus multiplex, millia lætantium: Dominus in eis in Sina in sancto.
Božja su kola bezbrojna, tisuću tisuća: Jahve sa Sinaja u Svetište dolazi!
18 Ascendisti in altum, cepisti captivitatem: accepisti dona in hominibus: Etenim non credentes, inhabitare Dominum Deum.
Na visinu uzađe vodeći sužnje, na dar si ljude primio, pa i one što ne žele prebivati kod Boga.
19 Benedictus Dominus die quotidie: prosperum iter faciet nobis Deus salutarium nostrorum.
Blagoslovljen Jahve dan za danom, nosi nas Bog, naš Spasitelj.
20 Deus noster, Deus salvos faciendi: et Domini, Domini exitus mortis.
Bog naš jest Bog koji spasava, Jahve od smrti izbavlja.
21 Verumtamen Deus confringet capita inimicorum suorum: verticem capilli perambulantium in delictis suis.
Zaista, Bog će satrti glave dušmana svojih, kuštravo tjeme onog što hodi u grijesima.
22 Dixit Dominus: Ex Basan convertam, convertam in profundum maris:
Reče Gospodin: “Iz Bašana ću ih dovesti, dovest ću ih iz dubine mora,
23 Ut intingatur pes tuus in sanguine: lingua canum tuorum ex inimicis, ab ipso.
da okupaš nogu u krvi, da jezici tvojih pasa imadnu dio od dušmana.”
24 Viderunt ingressus tuos Deus, ingressus Dei mei: regis mei qui est in sancto.
Ulazak ti, Bože, gledaju, ulazak moga Boga i Kralja u Svetište:
25 Prævenerunt principes coniuncti psallentibus, in medio iuvencularum tympanistriarum.
sprijeda pjevači, za njima svirači, u sredini djevojke s bubnjićima.
26 In ecclesiis, benedicite Deo Domino, de fontibus Israel.
“U svečanim zborovima slavite Boga, slavite Jahvu, sinovi Izraelovi!”
27 Ibi Beniamin adolescentulus, in mentis excessu. Principes Iuda, duces eorum: principes Zabulon, principes Nephthali.
Predvodi ih najmlađi, Benjamin, koji ide pred njima, ondje su knezovi Judini sa četama svojim, knezovi Zebulunovi i knezovi Naftalijevi.
28 Manda Deus virtuti tuæ: confirma hoc Deus, quod operatus es in nobis.
Pokaži, Bože, silu svoju, silu kojom se, Bože, boriš za nas
29 A templo tuo in Ierusalem, tibi offerent reges munera.
iz Hrama svojega u Jeruzalemu! Nek' ti kraljevi darove donose!
30 Increpa feras arundinis, congregatio taurorum in vaccis populorum: ut excludant eos, qui probati sunt argento. Dissipa gentes, quæ bella volunt:
Ukroti neman u trsci, stado bikova s teladi naroda! Neka se prostru pred tobom sa srebrnim žezlima: rasprši narode koji se ratu vesele!
31 venient legati ex Ægypto: Æthiopia præveniet manus eius Deo.
Nek' dođu velikani iz Egipta, Etiopija nek' pruži ruke Bogu!
32 Regna terræ, cantate Deo: psallite Domino: psallite Deo.
Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Jahvu,
33 qui ascendit super cælum cæli, ad Orientem. Ecce dabit voci suæ vocem virtutis,
koji se vozi po nebu, po nebu iskonskom! Čuj, glasom grmi, glasom svojim silnim:
34 date gloriam Deo super Israel, magnificentia eius, et virtus eius in nubibus.
“Priznajte silu Božju!” Nad Izraelom veličanstvo njegovo, u oblacima (sila) njegova!
35 Mirabilis Deus in sanctis suis, Deus Israel ipse dabit virtutem, et fortitudinem plebi suæ, benedictus Deus.
Strašan je Bog iz svojega Svetišta. Bog Izraelov daje moć i silu narodu svojemu. Blagoslovljen Bog!
