Psalmorum 65

1 In finem, Psalmus David, Canticum Hieremiæ, et Ezechielis populo transmigrationis, cum inciperent exire. Te decet hymnus Deus in Sion: et tibi reddetur votum in Ierusalem.

U tebi je uzdanje, Bože, tebi pripada hvala na Sionu, i tebi se izvršuju zavjeti.

2 Exaudi orationem meam: ad te omnis caro veniet.

Ti slušaš molitvu; k tebi dolazi svako tijelo.

3 Verba iniquorum prævaluerunt super nos: et impietatibus nostris tu propitiaberis.

Bezakonja me pritiskuju, ti æeš oèistiti grijehe naše.

4 Beatus, quem elegisti, et assumpsisti: inhabitabit in atriis tuis. Replebimur in bonis domus tuæ: sanctum est templum tuum,

Blago onome koga izbiraš i primaš, da živi u dvoru tvom! Nasitiæemo se dobrom doma tvojega, svetinjom crkve tvoje.

5 mirabile in æquitate. Exaudi nos Deus salutaris noster, spes omnium finium terræ, et in mari longe.

Divno nam odgovaraš po pravdi svojoj, Bože, spasitelju naš, uzdanico svijeh krajeva zemaljskih, i naroda preko mora daleko.

6 Præparans montes in virtute tua, accinctus potentia:

Koji si postavio gore svojom silom, opasao se jaèinom,

7 qui conturbas profundum maris sonum fluctuum eius. Turbabuntur gentes,

Koji utišavaš huku morsku, huku vala njihovijeh i bunu po narodima!

8 et timebunt qui habitant terminos a signis tuis: exitus matutini et vespere delectabis.

Boje se tvojih èudesa koji žive na krajevima zemaljskim; sve što se javlja jutrom i veèerom ti budiš da slavi tebe.

9 Visitasti terram et inebriasti eam: multiplicasti locupletare eam. Flumen Dei repletum est aquis, parasti cibum illorum: quoniam ita est præparatio eius.

Nadgledaš zemlju i zalivaš je, obilno je obogaæavaš; potok je Božji pun vode, spremaš za njih žito, jer si tako uredio.

10 Rivos eius inebria, multiplica genimina eius: in stillicidiis eius lætabitur germinans.

Brazde njezine napajaš, ravniš grude njezine, kišnim kapljama razmekšavaš je, blagosiljaš je da raða.

11 Benedices coronæ anni benignitatis tuæ: et campi tui replebuntur ubertate.

Ti vjenèavaš godinu, kojoj dobro èiniš; stope su tvoje pune masti.

12 Pinguescent speciosa deserti: et exultatione colles accingentur.

Tiju paše po pustinjama, i humovi se opasuju radošæu.

13 Induti sunt arietes ovium, et valles abundabunt frumento: clamabunt, etenim hymnum dicent.

Luke se osipaju stadima, i polja se zaodijevaju pšenicom; vesele se i pjevaju.