< Psalmorum 58 >

1 In finem, Ne disperdas, David in tituli inscriptionem. Si vere utique iustitiam loquimini: recta iudicate filii hominum.
Ki he Takimuʻa, ʻAli-Tasikiti, ko e Saame mahuʻinga ʻa Tevita. ‌ʻAe fakataha, ʻoku moʻoni ʻa hoʻomou lea māʻoniʻoni ʻakimoutolu? ʻAe ngaahi foha ʻoe tangata, ʻoku mou fakamaau totonu koā?
2 Etenim in corde iniquitates operamini: in terra iniustitias manus vestræ concinnant.
‌ʻIo, ʻoku mou fai kovi ʻi loto; ʻoku mou fakamamafa ʻae kovi ʻo homou nima ʻi māmani.
3 Alienati sunt peccatores a vulva, erraverunt ab utero: locuti sunt falsa.
Talu ʻae māvae ʻae angakovi mo e manāva mo ʻenau hē: ʻoku nau ʻalu hē leva talu ʻenau fanauʻi, ʻi he lea loi.
4 Furor illis secundum similitudinem serpentis: sicut aspidis surdæ, et obturantis aures suas,
Ko honau kona ʻoku hangē ko e kona ʻoe ngata: ʻoku nau tatau mo e ngata tuli ʻoku ne tāpuni hono telinga;
5 quæ non exaudiet vocem incantantium: et venefici incantantis sapienter.
‌ʻAia ʻe ʻikai tokanga ki he leʻo ʻoe kau fakafiemālie, neongo ʻae poto lahi ʻoe tangata faiva.
6 Deus conteret dentes eorum in ore ipsorum: molas leonum confringet Dominus.
‌ʻE ʻOtua, ke ke sili honau kau nifo ʻi honau ngutu: ʻE Sihova, pakiʻi ʻo toʻo kituʻa ʻae kau nifo lahi ʻoe fanga laione mui.
7 Ad nihilum devenient tamquam aqua decurrens: intendit arcum suum donec infirmentur.
Tuku ke vela ʻo vai ʻakinautolu ʻo hangē ko e vai ʻoku tafe maʻuaipē: ʻoka teteke ʻe ia ʻene kau fana ke fana ʻaki ʻene ngaahi ngahau, tuku ke tuʻutuʻu ʻakinautolu.
8 Sicut cera, quæ fluit, auferentur: supercecidit ignis, et non viderunt solem.
Ke mole ʻo ʻosi ʻakinautolu ʻo hangē ko e sineli: tuku ke nau hangē ko e tama taʻehoko ʻae fefine, koeʻuhi ke ʻoua naʻa nau mamata ki he laʻā.
9 Priusquam intelligerent spinæ vestræ rhamnum: sicut viventes, sic in ira absorbet eos.
‌ʻI he teʻeki vela ki hoʻomou kulo ʻae okooko ʻakau talatala, ʻe ʻosi ʻene ʻave moʻui ʻakinautolu ʻi hono houhau, ʻo hangē ko e ʻahiohio.
10 Lætabitur iustus cum viderit vindictam: manus suas lavabit in sanguine peccatoris.
‌ʻE fiefia ʻae māʻoniʻoni ʻi heʻene mamata ki he totongi: ʻe fufulu ʻe ia hono vaʻe ʻi he toto ʻoe angakovi.
11 Et dicet homo: Si utique est fructus iusto: utique est Deus iudicans eos in terra.
Ko ia ʻe pehē ai ʻe he tangata, “Ko e moʻoni ʻoku ai ʻae totongi ki he māʻoniʻoni: ko e moʻoni ko e ʻOtua ia ʻoku fakamaau ʻi māmani.”

< Psalmorum 58 >