Psalmorum 56

1 In finem, Pro populo, qui a Sanctis longe factus est, David in tituli inscriptionem, cum tenuerunt eum Allophyli in Geth.

Zborovođi. Prema napjevu “Golubica nijema u daljini”. Davidov. Miktam. Kad su ga u Gatu uhitili Filistejci. Smiluj mi se, moj Bože, jer me dušmanin hoće zgaziti, napadač me moj neprestano tlači.

2 Miserere mei Deus, quoniam conculcavit me homo: tota die impugnans tribulavit me.

Dušmani moji nasrću na me povazdan, mnogo ih je koji se na me obaraju. Svevišnji,

3 Conculcaverunt me inimici mei tota die: quoniam multi bellantes adversum me.

kad me strah spopadne, u te ću se uzdati.

4 Ab altitudine diei timebo: ego vero in te sperabo.

Božje obećanje slavim, u Boga ja se uzdam i neću se bojati: što mi može učiniti smrtnik?

5 In Deo laudabo sermones meos, in Deo speravi: non timebo quid faciat mihi caro.

Od jutra do večeri obružuju me, svi naumi njihovi meni su na zlo.

6 Tota die verba mea execrabantur: adversum me omnes cogitationes eorum, in malum.

Sastaju se i vrebaju, paze mi na korake, o glavi mi rade.

7 Inhabitabunt et abscondent: ipsi calcaneum meum observabunt. Sicut sustinuerunt animam meam,

Plati im prema bezakonju, u gnjevu, o Bože, obori pogane!

8 pro nihilo salvos facies illos: in ira populos confringes.

Ti izbroji dane mog progonstva, sabrao si suze moje u mijehu svom. Nije li sve zapisano u knjizi tvojoj?

9 Deus, vitam meam annunciavi tibi: posuisti lacrymas meas in conspectu tuo, Sicut et in promissione tua:

Moji će dušmani uzmaknuti čim te zazovem. Ovo sigurno znam: Bog je za mene!

10 tunc convertentur inimici mei retrorsum: In quacumque die invocavero te: ecce cognovi quoniam Deus meus es.

Božje obećanje slavim,

11 In Deo laudabo verbum, in Domino laudabo sermonem: in Deo speravi, non timebo quid faciat mihi homo.

u Jahvu se uzdam i neću se bojati: što mi može učiniti čovjek?

12 In me sunt Deus vota tua, quæ reddam, laudationes tibi.

Vežu me zavjeti koje učinih tebi, o Bože: prinijet ću ti žrtve zahvalne

13 Quoniam eripuisti animam meam de morte, et pedes meos de lapsu: ut placeam coram Deo in lumine viventium.

jer si mi dušu od smrti spasio. Ti si očuvao noge moje od pada, da pred Bogom hodim u svjetlosti živih.