Psalmorum 51

1 In finem, Psalmus David, Cum venit ad eum Nathan Propheta, quando intravit ad Bethsabee. Miserere mei Deus, secundum magnam misericordiam tuam. Et secundum multitudinem miserationum tuarum, dele iniquitatem meam.

Zborovođi. Psalam. Davidov. Kad je k Davidu došao prorok Natan poslije njegova grijeha Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!

2 Amplius lava me ab iniquitate mea: et a peccato meo munda me.

Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti!

3 Quoniam iniquitatem meam ego cognosco: et peccatum meum contra me est semper.

Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom.

4 Tibi soli peccavi, et malum coram te feci: ut iustificeris in sermonibus tuis, et vincas cum iudicaris.

Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom: pravedan ćeš biti kad progovoriš, bez prijekora kada presudiš.

5 Ecce enim in iniquitatibus conceptus sum: et in peccatis concepit me mater mea.

Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja.

6 Ecce enim veritatem dilexisti: incerta, et occulta sapientiæ tuæ manifestasti mihi.

Evo, ti ljubiš srce iskreno, u dubini duše učiš me mudrosti.

7 Asperges me hyssopo, et mundabor: lavabis me, et super nivem dealbabor.

Poškropi me izopom da se očistim, operi me, i bit ću bjelji od snijega!

8 Auditui meo dabis gaudium et lætitiam: et exultabunt ossa humiliata.

Objavi mi radost i veselje, nek' se obraduju kosti satrvene!

9 Averte faciem tuam a peccatis meis: et omnes iniquitates meas dele.

Odvrati lice od grijeha mojih, izbriši svu moju krivicu!

10 Cor mundum crea in me Deus: et spiritum rectum innova in visceribus meis.

Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!

11 Ne proiicias me a facie tua: et Spiritum Sanctum tuum ne auferas a me.

Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

12 Redde mihi lætitiam salutaris tui: et spiritu principali confirma me.

Vrati mi radost svoga spasenja i učvrsti me duhom spremnim!

13 Docebo iniquos vias tuas: et impii ad te convertentur.

Učit ću bezakonike tvojim stazama, i grešnici tebi će se obraćati.

14 Libera me de sanguinibus Deus, Deus salutis meæ: et exultabit lingua mea iustitiam tuam.

Oslobodi me od krvi prolivene, Bože, Bože spasitelju moj! Nek' mi jezik kliče pravednosti tvojoj!

15 Domine, labia mea aperies: et os meum annunciabit laudem tuam.

Otvori, Gospodine, usne moje, i usta će moja naviještati hvalu tvoju.

16 Quoniam si voluisses sacrificium, dedissem utique: holocaustis non delectaberis.

Žrtve ti se ne mile, kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.

17 Sacrificium Deo spiritus contribulatus: cor contritum, et humiliatum Deus non despicies.

Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

18 Benigne fac Domine in bona voluntate tua Sion: ut ædificentur muri Ierusalem.

U svojoj dobroti milostiv budi Sionu i opet sagradi jeruzalemske zidine!

19 Tunc acceptabis sacrificium iustitiæ, oblationes, et holocausta: tunc imponent super altare tuum vitulos.

Tada će ti biti mile žrtve pravedne i tad će se prinosit' teoci na žrtveniku tvojemu.