Psalmorum 37
1 Psalmus ipsi David. Noli æmulari in malignantibus: neque zelaveris facientes iniquitatem.
Nemoj se žestiti gledajuæi nevaljale, nemoj zavidjeti onima koji èine bezakonje.
2 Quoniam tamquam fœnum velociter arescent: et quemadmodum olera herbarum cito decident.
Jer se kao trava brzo kose, i kao zeleno bilje venu.
3 Spera in Domino, et fac bonitatem: et inhabita terram, et pasceris in divitiis eius.
Uzdaj se u Gospoda i tvori dobro; živi na zemlji i hrani istinu.
4 Delectare in Domino: et dabit tibi petitiones cordis tui.
Tješi se Gospodom, i uèiniæe ti što ti srce želi.
5 Revela Domino viam tuam, et spera in eo: et ipse faciet.
Predaj Gospodu put svoj, i uzdaj se u njega, on æe uèiniti.
6 Et educet quasi lumen iustitiam tuam: et iudicium tuum tamquam meridiem:
I izvešæe kao vidjelo pravdu tvoju, i pravicu tvoju kao podne.
7 subditus esto Domino, et ora eum. Noli æmulari in eo, qui prosperatur in via sua: in homine faciente iniustitias.
Osloni se na Gospoda, i èekaj ga. Nemoj se žestiti gledajuæi koga gdje napreduje na putu svojem, èovjeka, koji radi što namisli.
8 Desine ab ira, et derelinque furorem: noli æmulari ut maligneris.
Utišaj gnjev, i ostavi jarost; nemoj se dražiti da zlo èiniš.
9 Quoniam qui malignantur, exterminabuntur: sustinentes autem Dominum, ipsi hereditabunt terram.
Jer æe se istrijebiti koji èine zlo, a koji èekaju Gospoda naslijediæe zemlju.
10 Et adhuc pusillum, et non erit peccator: et quæres locum eius, et non invenies.
Još malo, pa neæe biti bezbožnika; pogledaæeš na mjesto njegovo, a njega nema.
11 Mansueti autem hereditabunt terram, et delectabuntur in multitudine pacis.
A smjerni æe naslijediti zemlju, i naslaðivaæe se množinom mira.
12 Observabit peccator iustum: et stridebit super eum dentibus suis.
Zlo misli bezbožnik pravedniku, i škrguæe na nj zubima svojim.
13 Dominus autem irridebit eum: quoniam prospicit quod veniet dies eius.
Ali mu se Gospod smije, jer vidi da se primièe dan njegov.
14 Gladium evaginaverunt peccatores: intenderunt arcum suum. Ut deiiciant pauperem et inopem: ut trucident rectos corde.
Maè potežu bezbožnici, zapinju luk svoj, da obore ubogoga i ništega i pokolju one koji idu pravim putem.
15 Gladius eorum intret in corda ipsorum: et arcus eorum confringatur.
Maè æe njihov udariti u njihovo srce, i lukovi njihovi polomiæe se.
16 Melius est modicum iusto, super divitias peccatorum multas.
Bolje je malo u pravednika nego bogatstvo mnogih bezbožnika.
17 Quoniam brachia peccatorum conterentur: confirmat autem iustos Dominus.
Jer æe se mišice bezbožnicima potrti, a pravednike utvrðuje Gospod.
18 Novit Dominus dies immaculatorum: et hereditas eorum in æternum erit.
Zna Gospod dane bezazlenima, i dio njihov traje dovijeka.
19 Non confundentur in tempore malo, et in diebus famis saturabuntur:
Neæe se postidjeti u zlo doba, u dane gladne biæe siti.
20 quia peccatores peribunt. Inimici vero Domini mox ut honorificati fuerint et exaltati: deficientes, quemadmodum fumus deficient.
A bezbožnici ginu, i neprijatelji Gospodnji kao ljepota šumska prolaze, kao dim prolaze.
21 Mutuabitur peccator, et non solvet: iustus autem miseretur et tribuet.
Bezbožnik uzaima i ne vraæa, a pravednik poklanja i daje.
22 Quia benedicentes ei hereditabunt terram: maledicentes autem ei disperibunt.
Jer koje on blagoslovi, oni naslijede zemlju, a koje on prokune, oni se istrijebe.
23 Apud Dominum gressus hominis dirigentur: et viam eius volet.
Gospod utvrðuje korake svakoga èovjeka i mio mu je put njegov.
24 Cum ceciderit, non collidetur: quia Dominus supponit manum suam.
Kad posrne da padne, neæe pasti, jer ga Gospod drži za ruku.
25 Iunior fui, etenim senui: et non vidi iustum derelictum, nec semen eius quærens panem.
Bijah mlad i ostarjeh, i ne vidjeh pravednika ostavljena, ni djece njegove da prose hljeba.
26 Tota die miseretur et commodat: et semen illius in benedictione erit.
Svaki dan poklanja i daje u zajam, i na natražju je njegovu blagoslov.
27 Declina a malo, et fac bonum: et inhabita in sæculum sæculi.
Uklanjaj se oda zla, i èini dobro, i živi dovijeka.
28 Quia Dominus amat iudicium, et non derelinquet sanctos suos: in æternum conservabuntur. Iniusti punientur: et semen impiorum peribit.
Jer Gospod ljubi pravedni sud, i ne ostavlja svetaca svojijeh; uvijek se oni èuvaju; a pleme æe se bezbožnièko istrijebiti.
29 Iusti autem hereditabunt terram: et inhabitabunt in sæculum sæculi super eam.
Pravednici æe naslijediti zemlju, i živjeæe na njoj dovijeka.
30 Os iusti meditabitur sapientiam, et lingua eius loquetur iudicium.
Usta pravednikova govore mudrost, i jezik njegov kazuje istinu.
31 Lex Dei eius in corde ipsius: et non supplantabuntur gressus eius.
Zakon je Boga njegova njemu u srcu, stopala se njegova ne spotièu.
32 Considerat peccator iustum: et quærit mortificare eum.
Bezbožnik vreba pravednika, i traži da ga ubije;
33 Dominus autem non derelinquet eum in manibus eius: nec damnabit eum cum iudicabitur illi.
Ali ga Gospod neæe pustiti u ruke njegove, niti æe dati da ga okrive kad se stanu suditi.
34 Expecta Dominum, et custodi viam eius: et exaltabit te ut hereditate capias terram: cum perierint peccatores videbis.
Èekaj Gospoda i drži se puta njegova, i on æe te postaviti da vladaš zemljom; vidjeæeš kako æe se istrijebiti bezbožnici.
35 Vidi impium superexaltatum, et elevatum sicut cedros Libani.
Vidjeh bezbožnika strašna koji se raširivaše kao granato drvo;
36 Et transivi, et ecce non erat: et quæsivi eum, et non est inventus locus eius.
Ali proðe, i evo nema ga; tražim ga i ne nahodim.
37 Custodi innocentiam, et vide æquitatem: quoniam sunt reliquiæ homini pacifico.
Hrani èistotu i pazi pravdu, jer æe u èovjeka mirna ostati natražje.
38 Iniusti autem disperibunt simul: reliquiæ impiorum interibunt.
A bezakonika æe nestati sasvijem; natražje æe se bezbožnièko zatrti.
39 Salus autem iustorum a Domino: et protector eorum in tempore tribulationis.
Od Gospoda je spasenje pravednicima; on je krjepost njihova u nevolji.
40 Et adiuvabit eos Dominus, et liberabit eos: et eruet eos a peccatoribus, et salvabit eos: quia speraverunt in eo.
Gospod æe im pomoæi, i izbaviæe ih; izbaviæe ih od bezbožnika, i saèuvaæe ih, jer se u njega uzdaju.
