Psalmorum 35
1 Ipsi David. Iudica Domine nocentes me, expugna impugnantes me.
Davidov. Optuži, Jahve, tužitelje moje i napadni one koji mene napadaju!
2 Apprehende arma et scutum: et exurge in adiutorium mihi.
Stavi oklop, uzmi štit svoj i ustani meni u pomoć!
3 Effunde frameam, et conclude adversus eos, qui persequuntur me: dic animæ meæ: Salus tua ego sum.
Zavitlaj kopljem i presretni progonitelje moje, reci mojoj duši: “Ja sam tvoje spasenje.”
4 Confundantur et revereantur, quærentes animam meam. Avertantur retrorsum, et confundantur cogitantes mihi mala.
Nek' se smetu i postide koji život moj traže, nek' uzmaknu i nek' se posrame koji mi propast snuju!
5 Fiant tamquam pulvis ante faciem venti: et angelus Domini coarctans eos.
Nek' budu k'o pljeva na vjetru kad ih Anđeo Jahvin potjera!
6 Fiat via illorum tenebræ et lubricum: et angelus Domini persequens eos.
Mračni i skliski bili im putovi kad ih Anđeo Jahvin bude gonio!
7 Quoniam gratis absconderunt mihi interitum laquei sui: supervacue exprobraverunt animam meam.
Bez razloga napeše mi mrežu, bez razloga grob duši mojoj iskopaše.
8 Veniat illi laqueus, quem ignorat: et captio, quam abscondit, apprehendat eum: et in laqueum cadat in ipsum.
Propast će ih stići iznenada, u mrežu koju napeše sami će se uhvatiti, past će u jamu što je iskopaše!
9 Anima autem mea exultabit in Domino: et delectabitur super salutari suo.
A moja će duše klicati u Jahvi, radovat će se u spasenju njegovu.
10 Omnia ossa mea dicent: Domine, quis similis tibi? Eripiens inopem de manu fortiorum eius: egenum et pauperem a diripientibus eum.
Sve će kosti moje govoriti: Tko je, Jahve, poput tebe koji ubogog spasavaš od silnika, jadnika i siromaha od pljačkaša?
11 Surgentes testes iniqui, quæ ignorabam interrogabant me.
Ustadoše svjedoci opaki: pitaju me za ono što ne znam.
12 Retribuebant mihi mala pro bonis: sterilitatem animæ meæ.
Vraćaju mi zlo za dobro, duša moja zapada u osamu.
13 Ego autem cum mihi molesti essent, induebar cilicio. Humiliabam in ieiunio animam meam: et oratio mea in sinu meo convertetur.
U bolesti njihovoj nosio sam kostrijet, dušu svoju postom morio, i molitva mi se u krilo vraćala.
14 Quasi proximum, et quasi fratrem nostrum, sic complacebam: quasi lugens et contristatus sic humiliabar.
Kao za prijateljem, za bratom - obilažah tužan; od žalosti se pogurih kao onaj što za majkom žali.
15 Et adversum me lætati sunt, et convenerunt: congregata sunt super me flagella, et ignoravi.
A sada kad posrnuh ja, oni se raduju, skupiše se protiv mene da udare iznenada, i bez prestanka oni me razdiru.
16 Dissipati sunt, nec compuncti, tentaverunt me, subsannaverunt me subsannatione: frenduerunt super me dentibus suis.
Ruglom na ruglo iskušavaju me i zubima škripaju na mene.
17 Domine quando respicies? restitue animam meam a malignitate eorum, a leonibus unicam meam.
O Jahve, dokle ćeš gledati? Istrgni mi dušu nasrtajima njihovim, otmi lavovima jedino dobro moje!
18 Confitebor tibi in Ecclesia magna, in populo gravi laudabo te.
Zahvalit ću ti u velikom zboru, slavit ću te među pukom brojnim.
19 Non supergaudeant mihi qui adversantur mihi inique: qui oderunt me gratis et annuunt oculis.
Nek' se ne raduju nada mnom dušmani nepravedni, nek' ne namiguju očima oni koji me nizašto mrze!
20 Quoniam mihi quidem pacifice loquebantur: et in iracundia terræ loquentes, dolos cogitabant.
Jer oni ne misle o miru, već spletke snuju protiv mirnih u zemlji.
21 Et dilataverunt super me os suum: dixerunt: Euge, euge, viderunt oculi nostri.
Razvaljuju svoja usta na me i govore: “Ha, ha, vidjesmo očima svojim!”
22 Vidisti Domine, ne sileas: Domine ne discedas a me.
Ti sve vidiš, o Jahve! Nemoj šutjeti! Gospode, od mene se ne udaljuj!
23 Exurge et intende iudicio meo: Deus meus, et Dominus meus in causam meam.
Preni se, ustani da me obraniš, Bože moj, Gospode, vodi parnicu moju!
24 Iudica me secundum iustitiam tuam Domine Deus meus, et non supergaudeant mihi.
Po svojoj me pravdi sudi, Jahve, Bože moj, nek' se ne raduju nada mnom!
25 Non dicant in cordibus suis: Euge, euge, animæ nostræ: nec dicant: Devoravimus eum.
Nek' ne misle u srcu: “Ispunila nam se želja!” Nek' ne reknu: “Progutali smo ga!”
26 Erubescant et revereantur simul, qui gratulantur malis meis. Induantur confusione et reverentia qui magna loquuntur super me.
Nek' se postide i posrame svi zajedno koji se nesreći mojoj raduju! Nek' se odjenu stidom i sramotom oni koji se podižu na me!
27 Exultent et lætentur qui volunt iustitiam meam: et dicant semper: Magnificetur Dominus, qui volunt pacem servi eius.
Nek' radosno kliču kojima je pravo moje na srcu i nek' svagda govore: “Velik je Jahve! Milo mu je spasenje sluge njegova!”
28 Et lingua mea meditabitur iustitiam tuam, tota die laudem tuam.
A moj će jezik kazivati pravdu tvoju i hvalu tebi navijeke.
