Psalmorum 19

1 In finem, Psalmus David. Cæli enarrant gloriam Dei, et opera manuum eius annunciat firmamentum.

Zborovođi. Psalam. Davidov. Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.

2 Dies diei eructat verbum, et nox nocti indicat scientiam.

Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje.

3 Non sunt loquelæ, neque sermones, quorum non audiantur voces eorum.

Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti,

4 In omnem terram exivit sonus eorum: et in fines orbis terræ verba eorum.

al' po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta sežu. Ondje suncu razape šator,

5 In sole posuit tabernaculum suum: et ipse tamquam sponsus procedens de thalamo suo: Exultavit ut gigas ad currendam viam,

te ono k'o ženik iz ložnice ide, k'o div kliče kad prelijeće stazu.

6 a summo cælo egressio eius: Et occursus eius usque ad summum eius: nec est qui se abscondat a calore eius.

Izlazi ono od nebeskog kraja, i put mu se opet s krajem spaja, ne skriva se ništa žaru njegovu.

7 Lex Domini immaculata convertens animas: testimonium Domini fidele, sapientiam præstans parvulis.

Savršen je Zakon Jahvin - dušu krijepi; pouzdano je Svjedočanstvo Jahvino - neuka uči;

8 Iustitiæ Domini rectæ, lætificantes corda: præceptum Domini lucidum; illuminans oculos.

prÓava je naredba Jahvina - srce sladi; čista je zapovijed Jahvina - oči prosvjetljuje;

9 Timor Domini sanctus, permanens in sæculum sæculi: iudicia Domini vera, iustificata in semetipsa.

neokaljan strah Jahvin - ostaje svagda; istiniti sudovi Jahvini - svi jednako pravedni,

10 Desiderabilia super aurum et lapidem pretiosum multum: et dulciora super mel et favum.

dragocjeniji od zlata, od zlata čistoga, slađi od meda, meda samotoka.

11 Etenim servus tuus custodit ea, in custodiendis illis retributio multa.

Sluga tvoj pomno na njih pazi, vrlo brižno on ih čuva.

12 Delicta quis intelligit? ab occultis meis munda me:

Ali tko propuste svoje da zapazi? Od potajnih grijeha očisti me!

13 et ab alienis parce servo tuo. Si mei non fuerint dominati, tunc immaculatus ero: et emundabor a delicto maximo.

Od oholosti čuvaj slugu svoga da mnome ne zavlada. Tad ću biti neokaljan, čist od grijeha velikoga.

14 Et erunt ut complaceant eloquia oris mei: et meditatio cordis mei in conspectu tuo semper. Domine adiutor meus, et redemptor meus.

Moje ti riječi omiljele i razmišljanje srca moga pred licem tvojim. Jahve, hridi moja, otkupitelju moj!