Psalmorum 147
1 Alleluia. Laudate Dominum quoniam bonus est psalmus: Deo nostro sit iucunda, decoraque laudatio.
Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, pjevajte Bogu našem jer je sladak; svake hvale on je dostojan!
2 Ædificans Ierusalem Dominus: dispersiones Israelis congregabit.
Jahve gradi Jeruzalem, sabire raspršene Izraelce.
3 Qui sanat contritos corde: et alligat contritiones eorum.
On liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove.
4 Qui numerat multitudinem stellarum: et omnibus eis nomina vocat.
On određuje broj zvijezda, svaku njezinim imenom naziva.
5 Magnus Dominus noster, et magna virtus eius: et sapientiæ eius non est numerus.
Velik je naš Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj.
6 Suscipiens mansuetos Dominus: humilians autem peccatores usque ad terram.
Jahve pridiže ponizne, zlotvore do zemlje snizuje.
7 Præcinite Domino in confessione: psallite Deo nostro in cithara.
Pjevajte Jahvi pjesmu zahvalnu, svirajte na citari Bogu našem!
8 Qui operit cælum nubibus: et parat terræ pluviam. Qui producit in montibus fœnum: et herbam servituti hominum.
Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kišu sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na službu čovjeku.
9 Qui dat iumentis escam ipsorum: et pullis corvorum invocantibus eum.
On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grakću.
10 Non in fortitudine equi voluntatem habebit: nec in tibiis viri beneplacitum erit ei.
Za konjsku snagu on ne mari nit' mu se mile bedra čovječja.
11 Beneplacitum est Domino super timentes eum: et in eis, qui sperant super misericordia eius.
Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu njegovu.
12 Alleluia. Lauda Ierusalem Dominum: lauda Deum tuum Sion.
Slavi Jahvu, Jeruzaleme, hvali Boga svoga, Sione!
13 Quoniam confortavit seras portarum tuarum: benedixit filiis tuis in te.
On učvrsti zasune vrata tvojih, blagoslovi u tebi tvoje sinove.
14 Qui posuit fines tuos pacem: et adipe frumenti satiat te.
On dade mir granicama tvojim, pšenicom te hrani najboljom.
15 Qui emittit eloquium suum terræ: velociter currit sermo eius.
Besjedu svoju šalje na zemlju, brzo trči riječ njegova.
16 Qui dat nivem sicut lanam: nebulam sicut cinerem spargit.
Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput pepela.
17 Mittit crystallum suum sicut buccellas: ante faciem frigoris eius quis sustinebit?
On sipa grÓad kao zalogaje, voda mrzne od njegove studeni.
18 Emittet verbum suum, et liquefaciet ea: flabit Spiritus eius, et fluent aquæ.
Riječ svoju pošalje i vode se tope; dunu vjetrom i vode otječu.
19 Qui annunciat verbum suum Iacob: iustitias, et iudicia sua Israel.
Riječ svoju on objavi Jakovu, odluke svoje i zakone Izraelu.
20 Non fecit taliter omni nationi: et iudicia sua non manifestavit eis. Alleluia.
Ne učini tako nijednom narodu: nijednom naredbe svoje ne objavi! Aleluja!
