Psalmorum 11

1 In finem, Psalmus David. In Domino confido: quomodo dicitis animæ meæ: Transmigra in montem sicut passer?

Zborovođi. Psalam. Davidov. Jahvi se utječem! Zašto dakle govorite duši mojoj: “Odleti u goru kao ptica!

2 Quoniam ecce peccatores intenderunt arcum, paraverunt sagittas suas in pharetra, ut sagittent in obscuro rectos corde.

Gle, bezbožnici već luk napeše, za tetivu strijelu zapeše da iz potaje ustrijele pravednika.

3 Quoniam quæ perfecisti, destruxerunt: iustus autem quid fecit?

Kad su temelji uzljuljani, što da učini pravednik?”

4 Dominus in templo sancto suo, Dominus in cælo sedes eius: Oculi eius in pauperem respiciunt: palpebræ eius interrogant filios hominum.

Jahve je u svom svetom Hramu, na nebeskom sjedi prijestolju. Oči njegove motre, vjeđama proniče sinove ljudske.

5 Dominus interrogat iustum et impium: qui autem diligit iniquitatem, odit animam suam.

Jahve proniče pravedna i nepravedna, iz dna duše mrzi silnika.

6 Pluet super peccatores laqueos: ignis, et sulphur, et spiritus procellarum pars calicis eorum.

Na grešnike će izlit' žeravu i sumpor, vjetar ognjeni bit će dio njine sudbine.

7 Quoniam iustus Dominus et iustitias dilexit: æquitatem vidit vultus eius.

Pravedan je Jahve i pravednost ljubi, čestiti će gledat' lice njegovo.