Psalmorum 108

1 Canticum Psalmi ipsi David. Paratum cor meum Deus, paratum cor meum: cantabo, et psallam in gloria mea.

Pesem in psalm Davidov. Z radostnim srcem svojim, o Bog, bodem pel in prepeval, tudi slava moja.

2 Exurge gloria mea, exurge psalterium, et cithara: exurgam diluculo.

Vstanite, brenklje in citre; zbudim se sè zarijo.

3 Confitebor tibi in populis Domine: et psallam tibi in nationibus.

Slavil te bodem med ljudstvi, Gospod; in prepeval ti bodem med narodi:

4 Quia magna est super cælos misericordia tua: et usque ad nubes veritas tua:

Velika je nad nebesa milost tvoja, in noter do gornjih oblakov resnica tvoja.

5 Exaltare super cælos Deus, et super omnem terram gloria tua:

Povzdigni se nad nebesa, o Bog; in čez vso zemljo slava tvoja!

6 ut liberentur dilecti tui. Salvum fac dextera tua, et exaudi me:

Da se rešijo izvoljeni tvoji, pomagaj z desnico svojo in usliši me.

7 Deus locutus est in sancto suo: Exultabo, et dividam Sichimam, et convallem tabernaculorum dimetiar.

Bog jo govoril po svetosti svoji; radoval se bodem, v dél dobodem Sihem, in dolino Sukotsko merim.

8 Meus est Galaad, et meus est Manasses: et Ephraim susceptio capitis mei. Iuda rex meus:

Moj je Gilead, moj Manase, in Efrajm moč glave moje, Juda poveljnik moj.

9 Moab lebes spei meæ. In Idumæam extendam calceamentum meum: mihi alienigenæ amici facti sunt.

Moab umivalnik moj; čez Edom vržem svoj čevelj; proti Palestini bodem ukal.

10 Quis deducet me in civitatem munitam? quis deducet me usque in Idumæam?

Kdo me popelje v utrjeno mesto, kdo me popelje do Edoma?

11 Nonne tu Deus, qui repulisti nos, et non exibis Deus in virtutibus nostris?

Ali nisi bil ti, o Bog, zavrgel nas? da nisi hodil, o Bog, med našimi vojskami?

12 Da nobis auxilium de tribulatione: quia vana salus hominis.

Daj nam pomoč zoper sovražnika; drugače je ničevost pomoč človeška.

13 In Deo faciemus virtutem: et ipse ad nihilum deducet inimicos nostros.

V Bogu delajmo vrlo, in on bode poteptal sovražnike naše.