Proverbiorum 17
1 Melior est buccella sicca cum gaudio, quam domus plena victimis cum iurgio.
Bolji je zalogaj suha kruha s mirom nego sa svađom kuća puna žrtvene pečenke.
2 Servus sapiens dominabitur filiis stultis, et inter fratres hereditatem dividet.
Razuman sluga vlada nad sinom sramotnim i s braćom će dijeliti baštinu.
3 Sicut igne probatur argentum, et aurum camino: ita corda probat Dominus.
Taljika je za srebro i peć za zlato, a srca iskušava Jahve sam.
4 Malus obedit linguæ iniquæ: et fallax obtemperat labiis mendacibus.
Zločinac rado sluša usne prijevarne, i lažac spremno prisluškuje pogubnu jeziku.
5 Qui despicit pauperem, exprobrat Factori eius: et qui ruina lætatur alterius, non erit impunitus.
Tko se ruga siromahu, podruguje se Stvoritelju njegovu, i tko se veseli nesreći, ne ostaje bez kazne.
6 Corona senum filii filiorum: et gloria filiorum patres eorum.
Unuci su vijenac starcima, a sinovima ures oci njihovi.
7 Non decent stultum verba composita: nec principem labium mentiens.
Ne dolikuje budali uzvišena besjeda, a još manje odličniku usne lažljive.
8 Gemma gratissima, expectatio præstolantis: quocumque se vertit, prudenter intelligit.
Dar je čarobni kamen u očima onoga koji ga daje: kamo se god okrene, uspijeva.
9 Qui celat delictum, quærit amicitias: qui altero sermone repetit, separat fœderatos.
Tko prikriva prijestup, traži ljubav, a tko glasinu širi, razgoni prijatelje.
10 Plus proficit correptio apud prudentem, quam centum plagæ apud stultum.
Razumna se ukor jače doima nego bezumna stotina udaraca.
11 Semper iurgia quærit malus: Angelus autem crudelis mittetur contra eum.
Opak čovjek ide samo za zlom, ali se okrutan glasnik šalje na nj.
12 Expedit magis ursæ occurrere raptis fœtibus, quam fatuo confidenti in stultitia sua.
Bolje je nabasati na medvjedicu kojoj ugrabiše mlade nego na bezumnika u njegovoj ludosti.
13 Qui reddit mala pro bonis, non recedet malum de domo eius.
Tko dobro zlom uzvraća neće ukloniti nesreću od doma svojeg.
14 Qui dimittit aquam, caput est iurgiorum: et antequam patiatur contumeliam, iudicium deserit.
Zametnuti svađu isto je kao pustiti poplavu: stoga prije nego svađa izbije, udalji se!
15 Qui iustificat impium, et qui condemnat iustum, abominabilis est uterque apud Deum.
Tko opravdava krivoga i tko osuđuje pravoga, obojica su mrski Jahvi.
16 Quid prodest stulto habere divitias, cum sapientiam emere non possit? Qui altum facit domum suam, quærit ruinam: et qui evitat discere, incidet in mala.
Čemu novac u ruci bezumnomu? Da njime mudrost kupi, kad nema razbora!
17 Omni tempore diligit qui amicus est: et frater in angustiis comprobatur.
Prijatelj ljubi u svako vrijeme, a u nevolji i bratom postaje.
18 Stultus homo plaudet manibus cum spoponderit pro amico suo.
Nerazuman čovjek daje ruku i jamči pred svojim bližnjim.
19 Qui meditatur discordias, diligit rixas: et qui exaltat ostium, quærit ruinam.
Grijeh ljubi tko ljubi svađu, i tko visoko diže svoja vrata, traži propast.
20 Qui perversi cordis est, non inveniet bonum: et qui vertit linguam, incidet in malum.
Opak srcem ne nalazi sreće, i komu je jezik zao, zapada u nesreću.
21 Natus est stultus in ignominiam suam: sed nec pater in fatuo lætabitur.
Tko rodi bezumna, na tugu mu je; a nije veseo ni otac budale.
22 Animus gaudens ætatem floridam facit: spiritus tristis exiccat ossa.
Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh suši kosti.
23 Munera de sinu impius accipit, ut pervertat semitas iudicii.
Opaki prima dar iz njedara da bi iskrivio putove pravici.
24 In facie prudentis lucet sapientia: oculi stultorum in finibus terræ.
Razuman ima mudrost pred sobom, a bezumniku su oči na kraj zemlje.
25 Ira patris, filius stultus: et dolor matris quæ genuit eum.
Briga je ocu bezuman sin i žalost roditeljki svojoj.
26 Non est bonum, damnum inferre iusto: nec percutere principem, qui recta iudicat.
Ne valja kažnjavati pravednika, a nije pravo ni tući odličnike.
27 Qui moderatur sermones suos, doctus et prudens est: et pretiosi spiritus vir eruditus.
Tko usteže svoje riječi, razumije mudrost, i razuman je čovjek mirna duha.
28 Stultus quoque si tacuerit, sapiens reputabitur: et si compresserit labia sua, intelligens.
I luđak se smatra mudrim kada šuti i razumnim kad susteže svoje usne.
