Lamentationes 5
1 Recordare Domine quid acciderit nobis: intuere, et respice opprobrium nostrum.
Opomeni se, Gospode, što nas zadesi; pogledaj i vidi sramotu našu.
2 Hæreditas nostra versa est ad alienos: domus nostræ ad extraneos.
Našljedstvo naše privali se tuðincima, domovi naši inostrancima.
3 Pupilli facti sumus absque patre, matres nostræ quasi viduæ.
Postasmo sirote, bez oca, matere naše kao udovice.
4 Aquam nostram pecunia bibimus: ligna nostra pretio comparavimus.
Svoju vodu pijemo za novce, svoja drva kupujemo.
5 Cervicibus nostris minabamur, lassis non dabatur requies.
Na vratu nam je jaram, i gone nas; umoreni nemamo odmora.
6 Ægypto dedimus manum, et Assyriis ut saturaremur pane.
Pružamo ruku k Misircima i Asircima, da se nasitimo hljeba.
7 Patres nostri peccaverunt, et non sunt: et nos iniquitates eorum portavimus.
Oci naši zgriješiše, i nema ih, a mi nosimo bezakonja njihova.
8 Servi dominati sunt nostri: non fuit qui redimeret de manu eorum.
Robovi nam gospodare, nema nikoga da izbavi iz ruku njihovijeh.
9 In animabus nostris afferebamus panem nobis, a facie gladii in deserto.
Sa strahom za život svoj od maèa u pustinji donosimo sebi hljeb.
10 Pellis nostra, quasi clibanus exusta est a facie tempestatum famis.
Koža nam pocrnje kao peæ od ljute gladi.
11 Mulieres in Sion humiliaverunt, et virgines in civitatibus Iuda.
Sramote žene na Sionu i djevojke po gradovima Judinijem.
12 Principes manu suspensi sunt: facies senum non erubuerunt.
Knezove vješaju svojim rukama, ne poštuju lica staraèkoga.
13 Adolescentibus impudice abusi sunt: et pueri in ligno corruerunt.
Mladiæe uzimaju pod žrvnje, i djeca padaju pod drvima.
14 Senes defecerunt de portis: iuvenes de choro psallentium.
Staraca nema više na vratima, ni mladiæa na pjevanju.
15 Defecit gaudium cordis nostri: versus est in luctum chorus noster.
Nesta radosti srcu našemu, igra naša pretvori se u žalost.
16 Cecidit corona capitis nostri: væ nobis, quia peccavimus.
Pade vijenac s glave naše; teško nama, što zgriješismo!
17 Propterea mœstum factum est cor nostrum, ideo contenebrati sunt oculi nostri.
Stoga je srce naše žalosno, stoga oèi naše potamnješe,
18 Propter montem Sion quia disperiit, vulpes ambulaverunt in eo.
Sa gore Siona, što opustje, i lisice idu po njoj.
19 Tu autem Domine in æternum permanebis, solium tuum in generationem et generationem.
Ti, Gospode, ostaješ dovijeka, prijesto tvoj od koljena do koljena.
20 Quare in perpetuum oblivisceris nostri? derelinques nos in longitudine dierum?
Zašto hoæeš da nas zaboraviš dovijeka, da nas ostaviš zadugo?
21 Converte nos Domine ad te, et convertemur: innova dies nostros, sicut a principio.
Obrati nas, Gospode, k sebi, i obratiæemo se; ponovi dane naše kako bijahu prije.
22 Sed proiiciens repulisti nos, iratus es contra nos vehementer.
Jer eda li æeš nas sasvijem odbaciti i gnjeviti se na nas veoma?
