Job 39
1 Numquid nosti tempus partus ibicum in petris, vel parturientes cervas observasti?
Znaš li kako se legu divokoze? Vidje li kako se mlade košute?
2 Dinumerasti menses conceptus earum, et scisti tempus partus earum?
Izbroji li koliko nose mjeseci, znaš li u koje doba se omlade?
3 Incurvantur ad fœtum, et pariunt, et rugitus emittunt.
Sagnuvši se, polegu lanad svoju i breme usred pustinje odlažu,
4 Separantur filii earum, et pergunt ad pastum: egrediuntur, et non revertuntur ad eas.
a kad im porod ojača, poraste, ostave ga i ne vraćaju mu se.
5 Quis dimisit onagrum liberum, et vincula eius quis solvit?
Tko dade divljem magarcu slobodu i tko to oglav skinu njemu s glave?
6 Cui dedi in solitudine domum, et tabernacula eius in terra salsuginis.
U zavičaj mu dadoh ja pustinju i polja slana da ondje živuje.
7 Contemnit multitudinem civitatis, clamorem exactoris non audit.
Buci gradova on se podruguje i ne sluša goničevih povika.
8 Circumspicit montes pascuæ suæ, et virentia quæque perquirit.
Luta brdima, svojim pašnjacima, u potrazi za zeleni svakakvom.
9 Numquid volet rhinoceros servire tibi, aut morabitur ad præsepe tuum?
Možeš li slugom učinit' bivola, zadržat' ga noć jednu za jaslama?
10 Numquid alligabis rhinocerota ad arandum loro tuo? aut confringet glebas vallium post te?
Možeš li njega za brazdu prikovat' da ralo vuče po docima tvojim?
11 Numquid fiduciam habebis in magna fortitudine eius, et derelinques ei labores tuos?
Možeš li se osloniti na njega jer je njegova snaga prevelika i prepustit' mu težak svoj posao?
12 Numquid credes illi quod sementem reddat tibi, et aream tuam congreget?
Misliš li tebi da će se vratiti i na gumno ti dotjerati žito?
13 Penna struthionis similis est pennis herodii, et accipitris.
Krilima svojim noj trepće radosno, iako krila oskudnih i perja.
14 Quando derelinquit ova sua in terra, tu forsitan in pulvere calefacies ea?
On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije,
15 Obliviscitur quod pes conculcet ea, aut bestia agri conterat.
ne mareć' što ih zgazit' može noga ili nekakva divlja zvijer zgnječiti.
16 Duratur ad filios suos quasi non sint sui, frustra laboravit nullo timore cogente.
S nojićima k'o s tuđima postupa; što mu je trud zaludu, on ne mari.
17 Privavit enim eam Deus sapientia, nec dedit illi intelligentiam.
Jer Bog je njega lišio pameti, nije mu dao nikakva razbora.
18 Cum tempus fuerit, in altum alas erigit: deridet equum et ascensorem eius.
Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku.
19 Numquid præbebis equo fortitudinem, aut circumdabis collo eius hinnitum?
Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio?
20 Numquid suscitabis eum quasi locustas? gloria narium eius terror.
Zar ti činiš da skače k'o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem?
21 Terram ungula fodit, exultat audacter: in occursum pergit armatis.
Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje.
22 Contemnit pavorem, nec cedit gladio.
Strahu se ruga, ničeg se ne boji, ni pred mačem uzmaknuti neće.
23 Super ipsum sonabit pharetra, vibrabit hasta et clypeus.
Na sapima mu zvekeće tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica.
24 Fervens et fremens sorbet terram, nec reputat tubæ sonare clangorem.
Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko će ga zadržat':
25 Ubi audierit buccinam, dicit: Vah, procul odoratur bellum, exhortationem ducum, et ululatum exercitus.
na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj već njuši, viku bojnu i poklič vojskovođa.
26 Numquid per sapientiam tuam plumescit accipiter, expandens alas suas ad Austrum?
Zar po promislu tvojem lijeće soko i prema jugu krila svoja širi?
27 Numquid ad præceptum tuum elevabitur aquila, et in arduis ponet nidum suum?
Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije?
28 In petris manet, et in præruptis silicibus commoratur, atque inaccessis rupibus.
Na litici on stanuje i noćÄi, na grebenima vrleti visokih.
29 Inde contemplatur escam, et de longe oculi eius prospiciunt,
Odatle na plijen netremice vreba, oči njegove vide nadaleko.
30 Pulli eius lambent sanguinem: et ubicumque cadaver fuerit, statim adest.
Krvlju se hrane njegovi orlići; gdje je ubijenih, tamo je i on.”
