Job 28
1 Habet argentum, venarum suarum principia: et auro locus est, in quo conflatur.
Da, srebro ima žice, i zlato ima mjesto gdje se topi.
2 Ferrum de terra tollitur: et lapis solutus calore, in æs vertitur.
Gvožðe se vadi iz praha, i iz kamena se topi mjed.
3 Tempus posuit tenebris, et universorum finem ipse considerat, lapidem quoque caliginis, et umbram mortis.
Mraku postavlja meðu, i sve istražuje èovjek do kraja, i kamenje u tami i u sjenu smrtnom.
4 Dividit torrens a populo peregrinante, eos, quos oblitus est pes egentis hominis, et invios.
Rijeka navre s mjesta svojega da joj niko ne može pristupiti; ali se odbije i odlazi trudom èovjeèjim.
5 Terra, de qua oriebatur panis in loco suo, igni subversa est.
Iz zemlje izlazi hljeb, i pod njom je drugo, kao oganj.
6 Locus sapphiri lapides eius, et glebæ illius aurum.
U kamenju je njezinu mjesto safiru, a ondje je prah zlatni.
7 Semitam ignoravit avis, nec intuitus est eam oculus vulturis.
Te staze ne zna ptica, niti je vidje oko kragujevo;
8 Non calcaverunt eam filii institorum, nec pertransivit per eam leæna.
Ne ugazi je mlado zvijerje, niti njom proðe lav.
9 Ad silicem extendit manum suam, subvertit a radicibus montes.
Na kremen diže ruku svoju; prevraæa gore iz dna.
10 In petris rivos excidit, et omne pretiosum vidit oculus eius.
Iz stijene izvodi potoke, i svašta dragocjeno vidi mu oko.
11 Profunda quoque fluviorum scrutatus est, et abscondita in lucem produxit.
Ustavlja rijeke da ne teku, i što je sakriveno iznosi na vidjelo.
12 Sapientia vero ubi invenitur? et quis est locus intelligentiæ?
Ali mudrost gdje se nalazi? i gdje je mjesto razumu?
13 Nescit homo pretium eius, nec invenitur in terra suaviter viventium.
Ne zna joj èovjek cijene, niti se nahodi u zemlji živijeh.
14 Abyssus dicit: Non est in me: et mare loquitur: Non est mecum.
Bezdana veli: nije u meni; i more veli: nije kod mene.
15 Non dabitur aurum obrizum pro ea, nec appendetur argentum in commutatione eius.
Ne može se dati èisto zlato za nju, niti se srebro izmjeriti u promjenu za nju.
16 Non conferetur tinctis Indiæ coloribus, nec lapidi sardonycho pretiosissimo, vel sapphiro.
Ne može se cijeniti zlatom Ofirskim, ni dragim onihom ni safirom.
17 Non adæquabitur ei aurum vel vitrum, nec commutabuntur pro ea vasa auri:
Ne može se izjednaèiti s njom ni zlato ni kristal, niti se može promijeniti za zaklade zlatne.
18 Excelsa et eminentia non memorabuntur comparatione eius: trahitur autem sapientia de occultis.
Od korala i bisera nema spomena, jer je vrijednost mudrosti veæa nego dragom kamenju.
19 Non adæquabitur ei topazius de Æthiopia, nec tincturæ mundissimæ componetur.
Ne može se s njom izjednaèiti topaz Etiopski, niti se može cijeniti èistijem zlatom.
20 Unde ergo sapientia venit? et quis est locus intelligentiæ?
Otkuda dakle dolazi mudrost? i gdje je mjesto razumu?
21 Abscondita est ab oculis omnium viventium, volucres quoque cæli latet.
Sakrivena je od oèiju svakoga živoga, i od ptica nebeskih zaklonjena.
22 Perditio et mors dixerunt: Auribus nostris audivimus famam eius.
Pogibao i smrt govore: ušima svojima èusmo slavu njezinu.
23 Deus intelligit viam eius, et ipse novit locum illius.
Bog zna put njezin, i poznaje mjesto njezino.
24 Ipse enim fines mundi intuetur: et omnia, quæ sub cælo sunt, respicit.
Jer gleda do krajeva zemaljskih i vidi sve što je pod svijem nebom.
25 Qui fecit ventis pondus, et aquas appendit in mensura.
Kad davaše vjetru težinu, i mjeraše vodu mjerom,
26 Quando ponebat pluviis legem, et viam procellis sonantibus:
Kad postavljaše zakon daždu i put munji gromovnoj.
27 Tunc vidit illam, et enarravit, et præparavit, et investigavit.
Još je onda vidje i oglasi je, uredi je i pretraži je.
28 Et dixit homini: Ecce timor Domini, ipsa est sapientia: et recedere a malo, intelligentia.
A èovjeku reèe: gle, strah je Božji mudrost, i uklanjati se oda zla jest razum.
