Job 23

1 Respondens autem Iob, ait:

Job progovori i reče:

2 Nunc quoque in amaritudine est sermo meus, et manus plagæ meæ aggravata est super gemitum meum.

“Zar mi je i danas tužaljka buntovna? Teška mu ruka iz mene vapaj budi:

3 Quis mihi tribuat ut cognoscam et inveniam illum, et veniam usque ad solium eius?

o, kada bih znao kako ću ga naći, do njegova kako doprijeti prijestolja,

4 Ponam coram eo iudicium, et os meum replebo increpationibus,

pred njim parnicu bih svoju razložio, iz mojih bi usta navrli dokazi.

5 Ut sciam verba, quæ mihi respondeat, et intelligam quid loquatur mihi.

Rad bih znati što bi meni odvratio i razumjeti riječ što bi je rekao!

6 Nolo multa fortitudine contendat mecum, nec magnitudinis suæ mole me premat.

Zar mu treba snage velike za raspru? Ne, dosta bi bilo da me on sasluša.

7 Proponat æquitatem contra me, et perveniat ad victoriam iudicium meum.

U protivniku bi vidio pravedna, i parnica moja tad bi pobijedila.

8 Si ad Orientem iero, non apparet: si ad Occidentem, non intelligam eum.

Na istok krenem li, naći ga ne mogu; pođem li na zapad, ne razabirem ga.

9 Si ad sinistram, quid agam? non apprehendam eum: si me vertam ad dexteram, non videbo illum.

Ištem na sjeveru, al' ga ne opažam; nevidljiv je ako se k jugu okrenem.

10 Ipse vero scit viam meam, et probavit me quasi aurum, quod per ignem transit:

Pa ipak, on dobro zna put kojim kročim! Neka me kuša: čist k'o zlato ću izići!

11 Vestigia eius secutus est pes meus, viam eius custodivi, et non declinavi ex ea.

Noga mi se stopa njegovih držala, putem sam njegovim išao ne skrećuć';

12 A mandatis labiorum eius non recessi, et in sinu meo abscondi verba oris eius.

slušao sam nalog njegovih usana, pohranih mu riječi u grudima svojim.

13 Ipse enim solus est, et nemo avertere potest cogitationem eius: et anima eius quodcumque voluit, hoc fecit.

Al' htjedne li štogod, tko će ga odvratit'? Što zaželi dušom, to će ispuniti.

14 Cum expleverit in me voluntatem suam, et alia multa similia præsto sunt ei.

Izvršit će što je dosudio meni, kao i sve drugo što je odlučio!

15 Et idcirco a facie eius turbatus sum, et considerans eum, timore sollicitor.

Zbog toga pred njime sav ustravljen ja sam, i što više mislim, jače strah me hvata.

16 Deus mollivit cor meum, et Omnipotens conturbavit me.

U komade Bog mi je srce smrvio, užasom me svega prožeo Svesilni,

17 Non enim perii propter imminentes tenebras, nec faciem meam operuit caligo.

premda nisam ni u tminama propao, ni u mraku što je lice moje zastro.