Job 19

1 Respondens autem Iob, dixit:

Job progovori i reče:

2 Usquequo affligitis animam meam, et atteritis me sermonibus?

“TÓa dokle ćete mučit' dušu moju, dokle ćete me riječima satirat'?

3 En, decies confunditis me, et non erubescitis opprimentes me.

Već deseti put pogrdiste mene i stid vas nije što me zlostavljate.

4 Nempe, et si ignoravi, mecum erit ignorantia mea.

Pa ako sam zastranio doista, na meni moja zabluda ostaje.

5 At vos contra me erigimini, et arguitis me opprobriis meis.

Mislite li da ste me nadjačali i krivnju moju da ste dokazali?

6 Saltem nunc intelligite quia Deus non æquo iudicio afflixerit me, et flagellis suis me cinxerit.

Znajte: Bog je to mene pritisnuo i svojom me je on stegnuo mrežom.

7 Ecce clamabo vim patiens, et nemo audiet: vociferabor, et non est qui iudicet.

Vičem: 'Nasilje!' - nema odgovora; vapijem - ali za me pravde nema.

8 Semitam meam circumsepsit, et transire non possum, et in calle meo tenebras posuit.

Sa svih strana put mi je zagradio, sve staze moje u tminu zavio.

9 Spoliavit me gloria mea, et abstulit coronam de capite meo.

Slavu je moju sa mene skinuo, sa moje glave strgnuo je krunu.

10 Destruxit me undique, et pereo, et quasi evulsæ arbori abstulit spem meam.

Podsijeca me odasvud te nestajem; k'o drvo, nadu mi je iščupao.

11 Iratus est contra me furor eius, et sic me habuit quasi hostem suum.

Raspalio se gnjev njegov na mene i svojim me drži neprijateljem.

12 Simul venerunt latrones eius, et fecerunt sibi viam per me, et obsederunt in gyro tabernaculum meum.

U bojnom redu pristižu mu čete, putove proti meni nasipaju, odasvud moj opkoljavaju šator.

13 Fratres meos longe fecit a me, et noti mei quasi alieni recesserunt a me.

Od mene su se udaljila braća, otuđili se moji poznanici.

14 Dereliquerunt me propinqui mei: et qui me noverant, obliti sunt mei.

Nestade bližnjih mojih i znanaca, gosti doma mog zaboraviše me.

15 Inquilini domus meæ, et ancillæ meæ sicut alienum habuerunt me, et quasi peregrinus fui in oculis eorum.

Sluškinjama sam svojim kao stranac, neznanac sam u njihovim očima.

16 Servum meum vocavi, et non respondit, ore proprio deprecabar illum.

Slugu zovnem, a on ne odgovara i za milost ga moram zaklinjati.

17 Halitum meum exhorruit uxor mea, et orabam filios uteri mei.

Mojoj je ženi dah moj omrznuo, gadim se djeci vlastite utrobe.

18 Stulti quoque despiciebant me, et cum ab eis recessissem, detrahebant mihi.

I deranima na prezir tek služim, ako se dignem, rugaju se meni.

19 Abominati sunt me quondam consiliarii mei: et quem maxime diligebam, aversatus est me.

Pouzdanicima sam svojim mrzak, protiv mene su oni koje ljubljah.

20 Pelli meæ, consumptis carnibus, adhæsit os meum, et derelicta sunt tantummodo labia circa dentes meos.

Kosti mi se za kožu prilijepiše, osta mi jedva koža oko zuba.

21 Miseremini mei, miseremini mei, saltem vos amici mei, quia manus Domini tetigit me.

Smilujte mi se, prijatelji moji, jer Božja me je ruka udarila.

22 Quare persequimini me sicut Deus, et carnibus meis saturamini?

Zašto da me k'o Bog sam progonite, zar se niste moga nasitili mesa?

23 Quis mihi tribuat ut scribantur sermones mei? quis mihi det ut exarentur in libro

O, kad bi se riječi moje zapisale i kad bi se u mjed tvrdu urezale;

24 stylo ferreo, et plumbi lamina, vel celte sculpantur in silice?

kad bi se željeznim dlijetom i olovom u spomen vječan u stijenu uklesale!

25 Scio enim quod Redemptor meus vivit, et in novissimo die de terra surrecturus sum:

Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati.

26 Et rursum circumdabor pelle mea, et in carne mea videbo Deum meum.

A kad se probudim, k sebi će me dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga.

27 Quem visurus sum ego ipse, et oculi mei conspecturi sunt, et non alius: reposita est hæc spes mea in sinu meo.

Njega ja ću kao svojega gledati, i očima mojim neće biti stranac: za njime srce mi čezne u grudima.

28 Quare ergo nunc dicitis: Persequamur eum, et radicem verbi inveniamus contra eum?

Kad kažete: 'Kako ćemo ga goniti? Koji ćemo razlog protiv njega naći?',

29 Fugite ergo a facie gladii, quoniam ultor iniquitatum gladius est: et scitote esse iudicium.

mača tad se bojte: grijehu mač je kazna. Saznat ćete tada da imade suda!”