Job 14

1 Homo natus de muliere, brevi vivens tempore, repletur multis miseriis.

Èovjek roðen od žene kratka je vijeka i pun nemira.

2 Qui quasi flos egreditur et conteritur, et fugit velut umbra, et numquam in eodem statu permanet.

Kao cvijet nièe, i otsijeca se, i bježi kao sjen, i ne ostaje.

3 Et dignum ducis super huiuscemodi aperire oculos tuos, et adducere eum tecum in iudicium?

I na takoga otvoraš oko svoje, i mene vodiš na sud sa sobom!

4 Quis potest facere mundum de immundo conceptum semine? nonne tu qui solus es?

Ko æe èisto izvaditi iz neèista? Niko.

5 Breves dies hominis sunt: numerus mensium eius apud te est: constituisti terminos eius, qui præteriri non poterunt.

Izmjereni su dani njegovi, broj mjeseca njegovijeh u tebe je; postavio si mu meðu, preko koje ne može prijeæi.

6 Recede paululum ab eo, ut quiescat, donec optata veniat, sicut mercenarii, dies eius.

Odvrati se od njega da poèine dokle ne navrši kao nadnièar dan svoj.

7 Lignum habet spem: si præcisum fuerit, rursum virescit, et rami eius pullulant.

Jer za drvo ima nadanja, ako se posijeèe, da æe se još omladiti i da neæe biti bez izdanaka;

8 Si senuerit in terra radix eius, et in pulvere emortuus fuerit truncus illius,

Ako i ostari u zemlji korijen njegov i u prahu izumre panj njegov,

9 Ad odorem aquæ germinabit, et faciet comam quasi cum primum plantatum est:

Èim osjeti vodu, opet napupi i pusti grane kao prisad.

10 Homo vero cum mortuus fuerit, et nudatus atque consumptus, ubi quæso est?

A èovjek umire iznemogao; i kad izdahne èovjek, gdje je?

11 Quomodo si recedant aquæ de mari, et fluvius vacuefactus arescat:

Kao kad voda oteèe iz jezera i rijeka opadne i usahne,

12 Sic homo cum dormierit, non resurget, donec atteratur cælum, non evigilabit, nec consurget de somno suo.

Tako èovjek kad legne, ne ustaje više; dokle je nebesa neæe se probuditi niti æe se prenuti oda sna svojega.

13 Quis mihi hoc tribuat, ut in inferno protegas me, et abscondas me, donec pertranseat furor tuus, et constituas mihi tempus, in quo recorderis mei? (Sheol h7585)

O da me hoæeš u grobu sakriti i skloniti me dokle ne utoli gnjev tvoj, i da mi daš rok kad æeš me se opomenuti! (Sheol h7585)

14 Putasne mortuus homo rursum vivat? cunctis diebus, quibus nunc milito, expecto donec veniat immutatio mea.

Kad umre èovjek, hoæe li oživjeti? Sve dane vremena koje mi je odreðeno èekaæu dokle mi doðe promjena.

15 Vocabis me, et ego respondebo tibi: operi manuum tuarum porriges dexteram.

Zazvaæeš, i ja æu ti se odazvati; djelo ruku svojih poželjeæeš.

16 Tu quidem gressus meos dinumerasti, sed parce peccatis meis.

A sada brojiš korake moje, i ništa ne ostavljaš za grijeh moj.

17 Signasti quasi in sacculo delicta mea, sed curasti iniquitatem meam.

Zapeèaæeni su u tobocu moji prijestupi, i zavezuješ bezakonja moja.

18 Mons cadens defluit, et saxum transfertur de loco suo.

Zaista, kao što gora padne i raspadne se, i kao što se stijena odvali s mjesta svojega,

19 Lapides excavant aquæ, et alluvione paulatim terra consumitur: et hominem ergo similiter perdes.

I kao što voda spira kamenje i povodanj odnosi prah zemaljski, tako nadanje èovjeèije obraæaš u ništa.

20 Roborasti eum paululum ut in perpetuum transiret: immutabis faciem eius, et emittes eum.

Nadvlaðuješ ga jednako, te odlazi, mijenjaš mu lice i otpuštaš ga.

21 Sive nobiles fuerint filii eius, sive ignobiles, non intelliget.

Ako sinovi njegovi budu u èasti, on ne zna; ako li u sramoti, on se ne brine.

22 Attamen caro eius dum vivet dolebit, et anima illius super semetipso lugebit.

Samo tijelo njegovo dok je živ boluje, i duša njegova u njemu tuži.