Job 13

1 Ecce omnia hæc vidit oculus meus, et audivit auris mea, et intellexi singula.

Očima svojim sve to ja vidjeh, ušima svojim čuh i razumjeh.

2 Secundum scientiam vestram et ego novi: nec inferior vestri sum.

Sve što vi znate znadem to i ja, ni u čemu od vas gori nisam.

3 Sed tamen ad Omnipotentem loquar, et disputare cum Deo cupio:

Zato, zborit' moram sa Svesilnim, pred Bogom svoj razlog izložiti.

4 Prius vos ostendens fabricatores mendacii, et cultores perversorum dogmatum.

Jer, kovači laži vi ste pravi, i svi ste vi zaludni liječnici!

5 Atque utinam taceretis, ut putaremini esse sapientes.

Kada biste bar znali šutjeti, mudrost biste svoju pokazali!

6 Audite ergo correptionem meam, et iudicium labiorum meorum attendite.

Dokaze mi ipak poslušajte, razlog mojih usana počujte.

7 Numquid Deus indiget vestro mendacio, ut pro illo loquamini dolos?

Zar zbog Boga govorite laži, zar zbog njega riječi te prijevarne?

8 Numquid faciem eius accipitis, et pro Deo iudicare nitimini?

Zar biste pristrano branit' htjeli Boga, zar biste mu htjeli biti odvjetnici?

9 Aut placebit ei quem celare nihil potest? aut decipietur ut homo, vestris fraudulentiis?

Zar bi dobro bilo da vas on ispita? Zar biste ga obmanuli k'o čovjeka?

10 Ipse vos arguet, quoniam in abscondito faciem eius accipitis.

Kaznom preteškom on bi vas pokarao poradi potajne vaše pristranosti.

11 Statim ut se commoverit, turbabit vos, et terror eius irruet super vos.

Zar vas veličanstvo njegovo ne plaši i zar vas od njega užas ne spopada?

12 Memoria vestra comparabitur cineri, et redigentur in lutum cervices vestræ.

Razlozi su vam od pepela izreke, obrana je vaša obrana od blata.

13 Tacete paulisper ut loquar quodcumque mihi mens suggesserit.

Umuknite sada! Dajte da govorim, pa neka me poslije snađe što mu drago.

14 Quare lacero carnes meas dentibus meis, et animam meam porto in manibus meis?

Zar da meso svoje sam kidam zubima? Da svojom rukom život upropašćujem?

15 Etiam si occiderit me, in ipso sperabo: verumtamen vias meas in conspectu eius arguam.

On me ubit' može: nade druge nemam već da pred njim svoje držanje opravdam.

16 Et ipse erit salvator meus: non enim veniet in conspectu eius omnis hypocrita.

I to je već zalog mojega spasenja, jer bezbožnik preda nj ne može stupiti.

17 Audite sermonem meum, et ænigmata percipite auribus vestris.

Pažljivo mi riječi poslušajte, nek' vam prodre u uši besjeda.

18 Si fuero iudicatus, scio quod iustus inveniar.

Gle: ja sam pripremio parnicu, jer u svoje sam pravo uvjeren.

19 Quis est qui iudicetur mecum? veniat: quare tacens consumor?

Tko se sa mnom hoće parničiti? - Umuknut ću potom te izdahnut'.

20 Duo tantum ne facias mihi, et tunc a facie tua non abscondar:

Dvije mi molbe samo ne uskrati da se od tvog lica ne sakrivam:

21 Manum tuam longe fac a me, et formido tua non me terreat.

digni s mene tešku svoju ruku i užasom svojim ne straši me.

22 Voca me, et ego respondebo tibi: aut certe loquar, et tu responde mihi.

Tada me pitaj, a ja ću odgovarat'; ili ja da pitam, ti da odgovaraš.

23 Quantas habeo iniquitates et peccata, scelera mea et delicta ostende mihi.

Koliko počinih prijestupa i grijeha? Prekršaj mi moj pokaži i krivicu.

24 Cur faciem tuam abscondis, et arbitraris me inimicum tuum?

Zašto lice svoje kriješ sad od mene, zašto u meni vidiš neprijatelja?

25 Contra folium, quod vento rapitur, ostendis potentiam tuam, et stipulam siccam persequeris:

Zašto strahom mučiš list vjetrom progonjen, zašto se na suhu obaraš slamčicu?

26 Scribis enim contra me amaritudines, et consumere me vis peccatis adolescentiæ meæ.

O ti, koji mi gorke pišeš presude i teretiš mene grijesima mladosti,

27 Posuisti in nervo pedem meum, et observasti omnes semitas meas, et vestigia pedum meorum considerasti:

koji si mi noge u klade sapeo i koji bdiš nad svakim mojim korakom i tragove stopa mojih ispituješ!

28 Qui quasi putredo consumendus sum, et quasi vestimentum quod comeditur a tinea.

Život mi se k'o trulo drvo raspada, k'o haljina što je moljci izjedaju!