Isaiæ 32
1 Ecce in iustitia regnabit rex, et principes in iudicio præerunt.
Evo po pravdi kralj kraljuje, po pravici vladaju knezovi:
2 Et erit vir sicut qui absconditur a vento, et celat se a tempestate, sicut rivi aquarum in siti, et umbra petræ prominentis in terra deserta.
svaki je kao zavjetrina, utočište od nevremena, kao u sušnoj zemlji potoci, kao sjena u žednoj pustari.
3 Non caligabunt oculi videntium, et aures audientium diligenter auscultabunt.
Oči vidovitih neće više biti slijepe, uši onih što čuju slušat će pozorno;
4 Et cor stultorum intelliget scientiam, et lingua balborum velociter loquetur et plane.
srce nerazumnih shvaćat će mudrost, mucavci će govorit' okretno i razgovijetno;
5 Non vocabitur ultra is, qui insipiens est, princeps: neque fraudulentus appellabitur maior:
pokvarenjaka neće više zvati plemenitim, varalicu neće više držat' odličnikom.
6 stultus enim fatua loquetur, et cor eius faciet iniquitatem, ut perficiat simulationem, et loquatur ad Dominum fraudulenter, et vacuam faciat animam esurientis, et potum sitienti auferat.
Jer, pokvarenjak govori ludosti i srce mu bezakonje snuje, da počini zlodjela, da o Jahvi oholo govori; da gladnoga ostavi prazna želuca, da žednome napitak uskrati.
7 Fraudulenti vasa pessima sunt: ipse enim cogitationes concinnavit ad perdendos mites in sermone mendaci, cum loqueretur pauper iudicium.
U varalice pakosno je oružje; on spletke samo kuje, da lažima upropasti uboge, pa i kad nevoljnik pravo dokazuje.
8 Princeps vero ea, quæ digna sunt principe, cogitabit, et ipse super duces stabit.
U plemenita nakane su plemenite i plemenito on djeluje.
9 Mulieres opulentæ surgite, et audite vocem meam: filiæ confidentes percipite auribus eloquium meum.
Ustajte, žene nehajne, slušajte moj glas; kćeri lakoumne, čujte mi besjedu.
10 Post dies enim, et annum vos conturbabimini confidentes: consummata est enim vindemia, collectio ultra non veniet.
Za godinu i nekoliko dana drhtat ćete, lakoumnice, jer jematve neće biti, plodovi se neće brati.
11 Obstupescite opulentæ, conturbamini confidentes: exuite vos, et confundimini, accingite lumbos vestros.
Dršćite, nehajnice, strepite, lakoumnice, svucite se, obnažite, oko bedara kostrijet opašite!
12 Super ubera plangite, super regione desiderabili, super vinea fertili.
Bijte se u prsa zbog ljupkih polja, plodnih vinograda;
13 Super humum populi mei spinæ et vepres ascendent: quanto magis super omnes domos gaudii civitatis exultantis?
zbog njiva naroda mojega što rađaju trnjem i dračem; zbog svih kuća veselih, grada razigranog.
14 Domus enim dimissa est, multitudo urbis relicta est, tenebræ et palpatio factæ sunt super speluncas usque in æternum. Gaudium onagrorum pascua gregum,
Jer, napuštena bit će palača, opustjet će bučni grad; Ofel i kula postat će brlog dovijeka - bit će radost divljim magarcima, paša stadima,
15 donec effundatur super nos spiritus de excelso: et erit desertum in charmel, et charmel in saltum reputabitur.
dok se na nas ne izlije duh iz visina. Tad će pustinja postat' voćnjak, a voćnjak se u šumu pretvorit'.
16 Et habitabit in solitudine iudicium, et iustitia in charmel sedebit.
U pustinji će se nastaniti pravo, i pravda će prebivati u voćnjaku.
17 Et erit opus iustitiæ pax, et cultus iustitiæ silentium, et securitas usque in sempiternum.
Mir će biti djelo pravde, a plod pravednosti - trajan pokoj i uzdanje.
18 Et sedebit populus meus in pulchritudine pacis, et in tabernaculis fiduciæ, et in requie opulenta.
Narod će moj prebivati u nastambama pouzdanim, u bezbrižnim počivalištima.
19 Grando autem in descensione saltus, et humilitate humiliabitur civitas.
A šuma će biti oborena, grad će biti snižen.
20 Beati, qui seminatis super omnes aquas, immittentes pedem bovis et asini.
Blago vama: sijat ćete kraj svih voda, puštajući vola i magarca da slobodno idu!
