Psalmorum 95

1 Laus cantici ipsi David. [Venite, exsultemus Domino; jubilemus Deo salutari nostro;

Hodite, zapjevajmo Gospodu, pokliknimo Bogu, gradu spasenja svojega!

2 præoccupemus faciem ejus in confessione, et in psalmis jubilemus ei:

Izaðimo pred lice njegovo s hvalom, u pjesmama pokliknimo mu!

3 quoniam Deus magnus Dominus, et rex magnus super omnes deos.

Jer je Gospod velik Bog i velik car nad svijem bogovima.

4 Quia in manu ejus sunt omnes fines terræ, et altitudines montium ipsius sunt;

U njegovoj su ruci dubine zemaljske, i visine gorske njegove su.

5 quoniam ipsius est mare, et ipse fecit illud, et siccam manus ejus formaverunt.

Njegovo je more i on ga je stvorio, i suhotu ruke su njegove naèinile.

6 Venite, adoremus, et procidamus, et ploremus ante Dominum qui fecit nos:

Hodite, poklonimo se, pripadnimo, kleknimo pred Gospodom tvorcem svojim.

7 quia ipse est Dominus Deus noster, et nos populus pascuæ ejus, et oves manus ejus.

Jer je on Bog naš, i mi narod paše njegove i ovce ruke njegove. Sad kad biste poslušali glas njegov:

8 Hodie si vocem ejus audieritis, nolite obdurare corda vestra

“Nemojte da vam odrveni srce vaše kao u Merivi, kao u dan kušanja u pustinji,

9 sicut in irritatione, secundum diem tentationis in deserto, ubi tentaverunt me patres vestri: probaverunt me, et viderunt opera mea.

Gdje me kušaše oci vaši, ispitaše i vidješe djelo moje.

10 Quadraginta annis offensus fui generationi illi, et dixi: Semper hi errant corde.

Èetrdeset godina srdih se na rod onaj, i rekoh: ovi ljudi tumaraju srcem, i ne znaju putova mojih;

11 Et isti non cognoverunt vias meas: ut juravi in ira mea: Si introibunt in requiem meam.]

I zato se zakleh u gnjevu svom da neæe uæi u mir moj.”