Psalmorum 89
1 Intellectus Ethan Ezrahitæ. [Misericordias Domini in æternum cantabo; in generationem et generationem annuntiabo veritatem tuam in ore meo.
Poučna pjesma. Ezrahijca Etana. O ljubavi Jahvinoj pjevat ću dovijeka, kroza sva koljena vjernost ću tvoju naviještati.
2 Quoniam dixisti: In æternum misericordia ædificabitur in cælis; præparabitur veritas tua in eis.
Ti reče: “Zavijeke je sazdana ljubav moja!” U nebu utemelji vjernost svoju:
3 Disposui testamentum electis meis; juravi David servo meo:
“Savez sklopih s izabranikom svojim, zakleh se Davidu, sluzi svome:
4 Usque in æternum præparabo semen tuum, et ædificabo in generationem et generationem sedem tuam.
tvoje potomstvo održat ću dovijeka, za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.”
5 Confitebuntur cæli mirabilia tua, Domine; etenim veritatem tuam in ecclesia sanctorum.
Nebesa veličaju čudesa tvoja, Jahve, i tvoju vjernost u zboru svetih.
6 Quoniam quis in nubibus æquabitur Domino; similis erit Deo in filiis Dei?
TÓa tko je u oblacima ravan Jahvi, tko li je Jahvi sličan među sinovima Božjim?
7 Deus, qui glorificatur in consilio sanctorum, magnus et terribilis super omnes qui in circuitu ejus sunt.
Bog je strahovit u zboru svetih, velik i strašan svima oko sebe.
8 Domine Deus virtutum, quis similis tibi? potens es, Domine, et veritas tua in circuitu tuo.
Jahve, Bože nad Vojskama, tko je kao ti? Silan si, Jahve, i vjernost te okružuje.
9 Tu dominaris potestati maris; motum autem fluctuum ejus tu mitigas.
Ti zapovijedaš bučnome moru, obuzdavaš silu valova njegovih;
10 Tu humiliasti, sicut vulneratum, superbum; in brachio virtutis tuæ dispersisti inimicos tuos.
ti sasječe Rahaba i zgazi, snažnom mišicom rasu dušmane svoje.
11 Tui sunt cæli, et tua est terra: orbem terræ, et plenitudinem ejus tu fundasti;
Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, zemljin krug ti si sazdao i sve što je na njemu;
12 aquilonem et mare tu creasti. Thabor et Hermon in nomine tuo exsultabunt:
sjever i jug ti si stvorio, Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu.
13 tuum brachium cum potentia. Firmetur manus tua, et exaltetur dextera tua:
Tvoja je mišica snažna, ruka čvrsta, desnica dignuta.
14 justitia et judicium præparatio sedis tuæ: misericordia et veritas præcedent faciem tuam.
Pravda i Pravednost temelj su prijestolja tvoga, Ljubav i Istina koračaju pred tobom.
15 Beatus populus qui scit jubilationem: Domine, in lumine vultus tui ambulabunt,
Blago narodu vičnu svetom klicanju, on hodi u sjaju lica tvojega, Jahve,
16 et in nomine tuo exsultabunt tota die, et in justitia tua exaltabuntur.
u tvom se imenu raduje svagda i tvojom se pravdom ponosi.
17 Quoniam gloria virtutis eorum tu es, et in beneplacito tuo exaltabitur cornu nostrum.
Jer ti si ures moći njegove, po tvojoj milosti raste snaga naša.
18 Quia Domini est assumptio nostra, et sancti Israël regis nostri.
Jer Jahve je štit naš, Svetac Izraelov kralj je naš.
19 Tunc locutus es in visione sanctis tuis, et dixisti: Posui adjutorium in potente, et exaltavi electum de plebe mea.
Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim: “Junaku stavih krunu na glavu, izabranika iz naroda izdigoh;
20 Inveni David, servum meum; oleo sancto meo unxi eum.
nađoh Davida, slugu svoga, svetim ga svojim uljem pomazah,
21 Manus enim mea auxiliabitur ei, et brachium meum confortabit eum.
da ruka moja svagda ostane s njime i moja mišica da ga krijepi.
22 Nihil proficiet inimicus in eo, et filius iniquitatis non apponet nocere ei.
Neće ga nadmudriti dušmanin, niti oboriti sin bezakonja.
23 Et concidam a facie ipsius inimicos ejus, et odientes eum in fugam convertam.
Razbit ću pred njim protivnike njegove, pogubit ću mrzitelje njegove.
24 Et veritas mea et misericordia mea cum ipso, et in nomine meo exaltabitur cornu ejus.
Vjernost moja i dobrota bit će s njime i u mome imenu rast će mu snaga.
25 Et ponam in mari manum ejus, et in fluminibus dexteram ejus.
Pružit ću njegovu ruku nad more, do Rijeke desnicu njegovu.
26 Ipse invocabit me: Pater meus es tu, Deus meus, et susceptor salutis meæ.
On će me zvati: 'Oče moj! Bože moj i hridi spasa mojega.'
27 Et ego primogenitum ponam illum, excelsum præ regibus terræ.
A ja ću ga prvorođencem učiniti, najvišim među kraljevima svijeta.
28 In æternum servabo illi misericordiam meam, et testamentum meum fidele ipsi.
Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju i Savez svoj vjeran.
29 Et ponam in sæculum sæculi semen ejus, et thronum ejus sicut dies cæli.
Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim i prijestolje mu kao dan nebeski.
30 Si autem dereliquerint filii ejus legem meam, et in judiciis meis non ambulaverint;
Ako li mu sinovi Zakon moj ostave i ne budu hodili po naredbama mojim,
31 si justitias meas profanaverint, et mandata mea non custodierint:
ako li prestupe odredbe moje i ne budu čuvali zapovijedi mojih;
32 visitabo in virga iniquitates eorum, et in verberibus peccata eorum;
šibom ću kazniti nedjelo njihovo, udarcima ljutim krivicu njihovu,
33 misericordiam autem meam non dispergam ab eo, neque nocebo in veritate mea,
ali mu naklonosti svoje oduzeti neću niti ću prekršiti vjernosti svoje.
34 neque profanabo testamentum meum: et quæ procedunt de labiis meis non faciam irrita.
Neću povrijediti Saveza svojega i neću poreći obećanja svoga.
35 Semel juravi in sancto meo, si David mentiar:
Jednom se zakleh svetošću svojom: Davida prevariti neću:
36 semen ejus in æternum manebit. Et thronus ejus sicut sol in conspectu meo,
potomstvo će njegovo ostati dovijeka, prijestolje njegovo preda mnom kao sunce,
37 et sicut luna perfecta in æternum, et testis in cælo fidelis.
ostat će dovijeka kao mjesec, vjerni svjedok na nebu.”
38 Tu vero repulisti et despexisti; distulisti christum tuum.
A sada ti ga odbi i odbaci, silno se razgnjevi na pomazanika svoga.
39 Evertisti testamentum servi tui; profanasti in terra sanctuarium ejus.
Prezre Savez sa slugom svojim i krunu njegovu do zemlje ponizi.
40 Destruxisti omnes sepes ejus; posuisti firmamentum ejus formidinem.
Razvali sve zidine njegove, njegove utvrde u ruševine baci.
41 Diripuerunt eum omnes transeuntes viam; factus est opprobrium vicinis suis.
Pljačkaju ga svi što naiđu, na ruglo je susjedima svojim.
42 Exaltasti dexteram deprimentium eum; lætificasti omnes inimicos ejus.
Podiže desnicu dušmana njegovih i obradova protivnike njegove.
43 Avertisti adjutorium gladii ejus, et non es auxiliatus ei in bello.
Otupi oštricu mača njegova, u boju mu ne pomože.
44 Destruxisti eum ab emundatione, et sedem ejus in terram collisisti.
Njegovu sjaju kraj učini, njegovo prijestolje na zemlju obori.
45 Minorasti dies temporis ejus; perfudisti eum confusione.
Skratio si dane mladosti njegove, sramotom ga pokrio.
46 Usquequo, Domine, avertis in finem? exardescet sicut ignis ira tua?
TÓa dokle ćeš, Jahve? Zar ćeš se uvijek skrivati? Hoće li gnjev tvoj k'o oganj gorjeti?
47 Memorare quæ mea substantia: numquid enim vane constituisti omnes filios hominum?
Sjeti se kako je kratak život moj, kako si ljude prolazne stvorio!
Tko živ smrti vidjeti neće? Tko će od ruke Podzemlja dušu sačuvati? (Sheol h7585)
49 Ubi sunt misericordiæ tuæ antiquæ, Domine, sicut jurasti David in veritate tua?
Gdje li je, Jahve, tvoja dobrota iskonska kojom se Davidu zakle na vjernost svoju?
50 Memor esto, Domine, opprobrii servorum tuorum, quod continui in sinu meo, multarum gentium:
Sjeti se, Jahve, sramote slugu svojih: u srcu nosim svu mržnju pogana
51 quod exprobraverunt inimici tui, Domine; quod exprobraverunt commutationem christi tui.
s kojom nasrću dušmani tvoji, Jahve, s kojom nasrću na korake pomazanika tvoga.
52 Benedictus Dominus in æternum. Fiat, fiat.]
Blagoslovljen Jahve dovijeka! Tako neka bude. Amen!
