Psalmorum 88
1 Canticum Psalmi, filiis Core, in finem, pro Maheleth ad respondendum. Intellectus Eman Ezrahitæ. [Domine, Deus salutis meæ, in die clamavi et nocte coram te.
Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih. Zborovođi. Po napjevu “Bolest”. Za pjevanje. Poučna pjesma. Ezrahijca Hemana. Jahve, Bože moj, vapijem danju, a noću naričem pred tobom.
2 Intret in conspectu tuo oratio mea, inclina aurem tuam ad precem meam.
Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome.
Jer mi je duša zasićena patnjama, moj se život bliži Podzemlju. (Sheol h7585)
4 Æstimatus sum cum descendentibus in lacum, factus sum sicut homo sine adjutorio,
Broje me k onima što u grob silaze, postadoh sličan nemoćniku.
5 inter mortuos liber; sicut vulnerati dormientes in sepulchris, quorum non es memor amplius, et ipsi de manu tua repulsi sunt.
Među mrtvima moj je ležaj, poput ubijenih što leže u grobu kojih se više ne spominješ, od kojih si ustegao ruku.
6 Posuerunt me in lacu inferiori, in tenebrosis, et in umbra mortis.
Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan.
7 Super me confirmatus est furor tuus, et omnes fluctus tuos induxisti super me.
Teško me pritišće ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekrivaš.
8 Longe fecisti notos meos a me; posuerunt me abominationem sibi. Traditus sum, et non egrediebar;
Udaljio si od mene znance moje, Óučini da im gnusan budem: zatvoren sam, ne mogu izaći.
9 oculi mei languerunt præ inopia. Clamavi ad te, Domine, tota die; expandi ad te manus meas.
Od nevolje oči mi gasnu: vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan, za tobom ruke pružam.
10 Numquid mortuis facies mirabilia? aut medici suscitabunt, et confitebuntur tibi?
Zar na mrtvima činiš čudesa? Zar će sjene ustati i hvaliti tebe?
11 Numquid narrabit aliquis in sepulchro misericordiam tuam, et veritatem tuam in perditione?
Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoj u Propasti?
12 Numquid cognoscentur in tenebris mirabilia tua? et justitia tua in terra oblivionis?
Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja i tvoja pravda u Zaboravu?
13 Et ego ad te, Domine, clamavi, et mane oratio mea præveniet te.
Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretječem.
14 Ut quid, Domine, repellis orationem meam; avertis faciem tuam a me?
Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene?
15 Pauper sum ego, et in laboribus a juventute mea; exaltatus autem, humiliatus sum et conturbatus.
Bijedan sam i umirem već od dječaštva, klonuh noseći tvoje strahote.
16 In me transierunt iræ tuæ, et terrores tui conturbaverunt me:
Preko mene prijeđoše vihori tvojega gnjeva, strahote me tvoje shrvaše,
17 circumdederunt me sicut aqua tota die; circumdederunt me simul.
okružuju me kao voda sveudilj, optječu me svi zajedno.
18 Elongasti a me amicum et proximum, et notos meos a miseria.]
Udaljio si od mene prijatelja i druga: mrak mi je znanac jedini.
